Cijela škola za dva učenika

Baš kao u nekoj bajci, preko sedam brda i sedam gora, ali u ovom slučaju i obilježenih minskih polja, uz pratnju dva orla stiže se do područne škole u planinskom selu Gornja Tramošnja.

Iako je udaljeno gotovo 50 kilometara od Oštre Luke, selo na 500 metara nadmorske visine na krajnjem sjeverozapadu Srpske pripada ovoj opštini. A u maloj seoskoj školi, područnom odjeljenju Osnovne škole “Josif Pančić” Donja Kozica, u centru sela – jedna učiteljica i dva đaka.

Dvije djevojčice, lijepe kao “upisane”, Nikolina Arsenić koja pohađa treći i Marija Ilić koja ide u četvrti razred.

Sjede i pažljivo slušaju svoju učiteljicu Miru Mušić.

“Ovdje radim već četiri godine i ovo je za mene bio pravi izazov budući da sam ostale godine svoj 33-godišnjeg učiteljevanja provela u Banjaluci”, priča nasmijana učiteljica Mira.

Kaže da je bila u mogućnosti da prihvati ovaj posao i da radi na terenu budući na mlađe koleginice koje tek zasnivaju porodice to nisu mogle.

“Nama je ovdje odlično, radimo u prirodi, lako je učiti dva đaka, nema šanse da ne savladaju gradivo jer ne odustajemo dok sve ne bude naučeno”, kaže učiteljica Mira.

S njom se slažu i učenice Nikolina i Marija, ali dodaju da im nedostaju vršnjaci.

“O učiteljici imamo najljepše mišljenje i divno nam je u školi, ali nam nedostaju drugovi iz razreda, a njih vidimo kad idemo u centralnu školu na vjeronauku”, rekle su djevojčice uglas.

Zbog njih dvije područna škola u Gornjoj Tramošnji nastavila je i ove godine da radi budući da je centralna škola u Donjoj Kozici, koja ima 46 učenika, udaljena od ovog sela 11 kilometara.

“Marija i sada putuje pet kilometara i prevozi je otac svakog dana, a Nikolina nešto manje, tri kilometra, ali bi ti kilometri, uz tih 11 do škole u Kozici, bili previše za ovako male djevojčice”, kaže učiteljica Mira.

Dodaje da je ona iz Banjaluke te da radnim danima boravi u školi, a samo vikendom odlazi u grad, koji je udaljen oko 50 kilometara.

“Kad djevojčice odu, malo se pripremam za nastavu, pišem, čitam, malo odem negdje u selo gdje su me ljudi jako dobro prihvatili”, kaže učiteljica Mira.

Dodaje da je u selu škola uz crkvu postala neka vrsta centra pa mještani, odakle god krenu, svrate u školu po nove informacije.

Iako se ne zna kakva je dalja sudbina ove seoske škole, Mariju i Nikolinu svakako na putu do znanja čekaju desetine kilometara, kojih i sad u svojim mladim godinama prelaze daleko više od svojih vršnjaka. Kada pređu na predmetnu nastavu, preći će na putovanje do Kozice.

Kada Marija i Nikolina završe petogodišnje školovanje, škola neće imati đaka dok ne stasaju nešto mlađa djeca, koje u selu ima, a kakva će sudbina njihovog školovanja biti, pokazaće vrijeme.

Donja Kozica

Osnovnu školu “Josif Pančić” u Donjoj Kozici pohađa 46 učenika.

Samostalni stručni saradnik za društvene djelatnosti u opštini Oštra Luka Dalibor Ljuboja ističe da je područno odjeljenje u Gornjoj Tramošnji zbog svog statusa postalo sporno još prošle godine, ali da su u stalnom kontaktu sa Ministarstvom uvažene činjenice i okolnosti u kojima se ovdje izvodi nastava pa je ono nastavilo da radi.

“Opredjeljenje opštine je da svi učenici na teritoriji naše opštine, bez obzira na to s kog dijela dolaze, moraju imati jednak status i mi subvencionišemo prevoz, kao pomoć roditeljima čija djeca nastavu pohađaju sa ovih rubnih dijelova opštine” rekao je Ljuboja.

Dodao je da za njihov opštinski budžet to nisu mala sredstva, ali da je opredjeljenje ove lokalne zajednice da na taj način pomognu da život ovdje i dalje teče i da se ljudi ovdje zadrže.

Izvor: Glas Srpske