Ljutite se na dostavljače hrane: Više nećete

Koliko ste puta bili nervozni, jer ste gladni, a dostava hrane kasni? Mnogo. I onda, kad dostavljač dodje, “kola se slome na njemu”.

Dostavljač iz Laktaša, Saša Keser, inače profesor engleskog jezika, vrsni poznavalac računara, koji danas radi ovaj posao, objavio je FB status, koji je izazvao mnogo pažnje i podrške.

Status objavljujemo u cjelosti.

Najveći neprijatelj dostavljača hrane koji radi u firmi u kojoj je besplatna dostava je kiša, a ne psi čuvari kao što to važi – barem u urbanoj legendi – za poštare, iako možda, dostavljači hrane imaju sličan posao kao i poštari. Ja mislim da je naš posao ponekad čak i važniji od posla poštara. Jer, zamisli naručiš jelo iz omiljenog restorana. Pa, nije to račun za struju, ili opomena za kredit. Ni prospekt iz tržnog centra. Već glavna stvar na svijetu, bez koje se ne živi. Zato smo mi u prednosti u odnosu na poštare, jer pomažemo ljudima da prežive. Osim kad poštari nose penzije. E, to je već nešto drugo.

I sad, naručio si klopu i čekaš dostavu. Ponekad dostavljač dođe brzo, za pet do deset minuta, tvoja hrana još vruća, a ti gladan. Zvono na vratima, ti se iznenadiš – kad prije! Otvoriš vrata, lijep dan, sunčan, dostavljač došao biciklom ili motorom, da ti što prije dostavi omiljeno jelo. Sav ozaren ti mu daš neku kintu bakšiša (neki kažu da je po bontonu 10 posto cijene), kulturno zahvališ i prioneš na posao. I uživaš u ukusima i mirisima toplog jela. Sve na vrijeme i sve kako treba. Milina jedna.

Ali šta ako dostavljač kasni, nema ga. Ti čekaš pet minuta, deset, pola sata. I tek onda zvono. Otvaraš vrata, vani kiša. Na vratima dostavljač, sav pokisao, curi mu voda niz čelo. Nije od kiše, već znoj. Pola puta je išao skoro trčećim korakom. U jednoj ruci drži vrećicu sa tvojom hranom i kišobran – tehnika je da se vrećica uhvati što bliže kutiji sa hranom, a da se kišobran ne drži nisko za dršku, već što više i bliže klobuku. Na taj način dostavljač štiti hranu od kiše.

Drugom rukom pridržava ručku na kišobranu ili balansira prilikom manevrisanja kroz uličice. Ovom dostavljaču prokisla jakna i cipele. Hlače mokre do iznad koljena. Na semaforu dok je čekao da se upali zeleno svjetlo, naišao je auto koji je žurio da prođe kroz žuto, pa ga zalio vodom sa puta jer su zapušeni odvodi i voda teče u potocima. Naravno, hrana je ostala suva u zatvorenoj vrećici visoko pod klobukom. Dostavljač nije mogao doći motorom, a ni biciklom. Morao je pješice, sa kesom pod kišobranom.

Dakle, stoji on tako pokisao i kiseo, pred tvojim vratima, a ti mu kažeš: “Pobogu čovječe, pa gdje si ti do sad? Crko’ od gladi!” I još se prekrstiš, onako pravoslavno. Uzmeš ljutito vrećicu, dok slušaš izvinjavanje zbog lošeg vremena – šta te briga za vrijeme, nisi ti kriv što je kiša, nisi je ti dozvao, nisi indijanac. Izbrojiš pare bez bakšiša, naravno, i zalupiš vrata dok čuješ njegovo: “Prijatno.” Gunđaš u sebi: “Šta je tu prijatno, kog đavola? Em kasni, em mi se jelo ohladilo! Čuj, prijatno!” Slučajno vidiš kroz prozor kako onaj nesretnik otrča preko puta, nazad u restoran u drugom dijelu grada. Da uzme nove kese. I odnese ih drugim mušterijama. Eno, opet ga ušprica auto.

Mjesto radnje: Laktaši
Glavni lik: dostavljač hrane Saša Keser
Vrijeme radnje: kišnog 12. oktobra, ljeta gospodnjeg 2020.
Broj dostava glavnog lika: preko 30
Davalaca bakšiša: 1
Nedavalaca bakšiša: svi ostali

Hvala Aleksandra-Saška Marijanac na današnjem bakšišu. Hvala i ostalima koji nisu dali ništa. Hvala svima.

Uzdravlje.

Banjaluka.com