Kocka napunila budžet Srpske

Prihodi od naknada za priređivanje igara na sreću, nagradnih i zabavnih igara i poreza na dobitke od igara na sreću prošle godine iznosili su 68.242.583 KM, potvrdili su za “Nezavisne” u Republičkoj upravi za igre na sreću.

Prema njihovim podacima, ovo su za skoro 20 miliona KM veći prihodi u odnosu na 2020. godinu.

“U toku 2020. godine ovi prihodi iznosi su 48.882.864 KM, dok su 2019. godine oni bili u iznosu od 43.002.331 KM”, kazali su iz Republičke uprave za igre na sreću.

Drago Vuković, profesor sociologije na Odsjeku za filozofiju i sociologiju Univerziteta u Istočnom Sarajevu, smatra da je povećanje ovih prihoda izraz krize društva, a ne nekog napretka.

“U kriznim situacijama i siromašnim društvima ljudi idu ka igrama na sreću u nadi da će nešto dobiti i obogatiti se, i to je ona poznata stara latinska teza “hljeba i igara”. Suštinski, to što ima puno ljudi u kladionicama nije izraz nekog dobrog života, i iz mog ugla, to je izraz siromaštva, a ne bogatstva. Mislim da ovo nije indikator dobrog stanja u društvu. Kocka i kladionice su jedna vrsta poroka koji, kada pređe neku granicu, postaje loš saveznik svakog čovjeka”, naglasio je Vuković za “Nezavisne novine”.

Dodaje da postoji nekoliko modela po kojima bi se mogla smanjiti ta potreba za kockom te da ljudi treba da se bave drugim poslom, odnosno da razvijaju radoznalost i interes za druge sadržaje.

“Ljudi treba da se vrate radu, mi smo se odrodili od rada, a rad je najvažnija čovjekova djelatnost po kojoj se on razlikuje od drugih živih bića. Rad znači sticati navike, kako bismo iste te navike mogli usaditi djeci. Treba razvijati kulturu rada. Kada bismo razvijali tu potrebu i te navike, manje bismo imali slobodnog vremena kojeg ne bismo iskorištavali u kladionicama”, pojasnio je Vuković.

Marko Ðogo, profesor na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Istočnom Sarajevu, kazao je da je ovo pokazatelj da se ljudi okreću svemu u nadi da će doći do nekog boljeg života.

“Ovi prihodi dolaze od privatnih priređivača igara na sreću i kladionica, dok sa druge strane ‘Lutrija RS’ posluje u gubitku i očigledno je da ne rade u skladu sa vremenom, jer mi živimo u digitalnom dobu. Igre na sreću nisu uopšte neka strateška oblast za Republiku Srpsku pa mi nije jasno koji je smisao postojanja javnog priređivača igara na sreću”, istakao je Đogo za “Nezavisne novine”.

Dodao je da neki javni priređivači igara na sreću u nekim državama izuzetno dobro posluju, jer je njihov menadžment shvatio da moraju da se izbore na tržištu.

“Očigledno je da menadžment našeg javnog priređivača igara na sreću nije shvatio da oni nisu budžetski korisnik, nego da moraju poslovati po tržišnim uslovima, odnosno da se prilagode tržištu”, naveo je Đogo.

Izvor: Nezavisne / Nemanja Vukojević