Intervju: Danijel Koletić – Zašto je “PR groznica” zaobišla Banjaluku

Povodom održavanja PRO.PR konferencije, koja je osnovana 2003. godine sa idejom o pružanju aktivne komunikacije između eksperata za odnose s javnošću iz jugoistočne i srednje Evrope, potražili smo odgovore Danijela Koletića njenog osnivača.

Šesnaestu godinu organizujete konferenciju koja povezuje u pokretu. Kakvi su bili Vaši počeci i kako je nastala ideja o ovakvom tipu konferencije?

Bilo je to 2003. godine kada sam na poziv konzultanata iz Crne Gore, koji su surađivali s Vladom Crne Gore na projektima nacionalne potpore infrastrukture te se otvorio lokalni ured Apriori komunikacija. Budući da tržište nisam dobro poznavao, fokusirao sam se na projektni zadatak savjetovanja s ciljem što boljeg informisanja javnosti o međunarodnim potporama infrastrukturalnih projekata. Uvidjevši da imamo prostora i da postoje pojedinci koji stručno obavljaju svoje poslove inicirao sam osnivanje crnogorske udruge za odnose s javnošću te se ujedno utemeljila PRO PR konferencija i potom se prva održala u Herceg Novom. Komunikacija te konferencije, zbog još uvijek nestabilnih percepcija je bila samo na području Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore. Oko 140 sudionika obilježilo je prvu PRO PR konferenciju. Na prvoj konferenciji promovisali smo brend ”Made in Montenegro”, a moja vizija u povezivanju struke nastavila se u pokretu do današnjeg dana. Ona se temelji na razmjeni znanja i povezivanja jer smatram da ne postoji konkurencija unutar iste branše, postoji samo različiti stilovi, agencije i pojedinaca, oni koji žele biti politički povezani ili ne, i na taj način osigurati sebi poslovanje ili neovisno. Posla ima dovoljno za sve, samo je uvijek pitanje naših ostvarenih ciljeva i transparentnosti i etičnosti u procesima komuniciranja.

Koliko je izazovno organizovati konferenciju koja je suštinski namjenjena kolegama iz struke?

PRO PR konferencija inspirisala je mnoge druge konferencije. Mi smo sadržajno usko fokusirani na odnose s javnošću. Izazovno je organizovati konferenciju za kolege iz struke jer u prirodi ljudi je, pogotovo unutar PR agencija, da se više drže sa strane nego što su spremni pružiti potporu o čemu govori i broj prijavljenih sudionika iz agencija. Umjesto da se povežu s budućim i potencijalnim klijentima, da upoznaju predavače oni na to gledaju više kao događaj koji oni ne organizuju pa zašto bi mu pružili potporu. Postoje iznimke, ali su one rijetke. Ipak 16 godina nije malo. Zbog velike tradicije to predstavlja vodeći regionalni brend. PRO PR je ujedno financijski najpristupačnija edukacijska platforma kada uzmete u obzir da su u cijenu kotizacije uračunati troškovi trodnevnog smještaja i prehrane.

Mislite li da dolazi vrijeme kada će naša javna scena više pažnje davati odnosima sa javnošću, a ne sjetiti ih se samo u kriznim situacijama?

Postoje institucije i pojedinci koji razumiju snagu odnosa s javnošću. Posebno danas u digitalnom dobu. Ali postoje i oni koji to nažalost nikad neće shvatiti. Politička zajednica koja je na vlasti bilo gdje kroz segmente javne uprave i javnih tvrtki trebala bi biti u funkciji građana i transparentno komunicirati. Prema zakonu. Privatne kompanije, institucije, pojedinci i događaji  to rade kako bi osnažili vrijednost svojih brendova ili projekata s ciljem stvaranja pozitivne percepcije odnosno imidža.

Često napominjete da se ugled ne kupuje, već stvara. Koliko traje proces stvaranja dobrog ugleda?

Prije 10ak godina stvaranje ugleda bilo je mnogo lakše nego danas budući da su medijski kanali bili definisani kroz nekoliko televizijskih kanala, nekoliko radijskih postaja te nekoliko print medija, ali se danas imidž može kreirati mnogo brže.  Za to je potreban sustav koji će osim strategije donijeti i upravljanje tom strategijom. Ako to radite stihijski upast ćete u krizu percepcije. Jedan od ključ stvaranja imidža su emocije koje se kreiraju prema određeni pojedincima, temama ili brendovima. Točno je da se imidž ne kupuje nego da se on stvara, međutim gotovo da nema medija koji vam danas neće poslati ponudu sa cijenikom tako da je danas ova moja poruka ”Imidž se ne kupuje, imidž se stvara” vezana za izradu strategije, definisanje komunikacijskih poruka i to predstavlja proces timskog rada. Ono što je danas upitno i o čemu cijeli svijet govori su spinovi kroz lažne vijesti, izvori tih vijesti i kredibiliteti izvora informacija.

Kako biste ocijenili odnose sa javnošću u Banjaluci koja predstavlja administrativni i privredni centar Republike Srpske?

Prije 6 godina želio sam održati PRO PR konferenciju u Banjaluci. Nažalost, usudio bih se reći da Vlada nije u svoj strateški plan razvoja kroz javno privatno partnerstvo riješila jedno od ključnih pitanja, a to je izgradnja kongresnog hotela s kongresnim centrom koji ima najmanje 300 jednokrevetnih soba. Nadam se da će neko od onih koji odlučuju pročitati ovo i krenuti u operativu. Ovo nije važno samo zbog PRO PR konferencije već zbog kreiranja različitih tematskih sadržaja i priča koje će okupiti različite stručnjake s različitih područja i stvoriti nacionalni, regionalni i međunarodni publicitet. Siguran sam da na tom teritoriju postoje stručnjaci koji vole svoj posao, koji su mu predani, puni znanja, ali se susreću, kao i svi u regiji s nedovoljnim poštovanjem zbog neznanja svojih nadređenih. Mladi ljudi odlaze i postavlja se pitanje dugoročnog opstanka u cijeloj regiji. Određene političke platforme i ljudi žive i stvaraju u zatvorenom krugu i nemaju dovoljno dodira sa stvarnošću, a sve će to doći na naplatu za 10-20 godina, ali tada to više neće biti za odgovorne važno jer su oni sebe već osigurali. Odnosi s javnošću bili su i ostaju ključan alat uspjeha jer se oni bave komunikacijama, a bez komunikacije ne mogu se riješiti ili unaprijediti problemi i izazovi. Nadam se da će doći ljudi u prvi plan, a time će i funkcija odnosa s javnošću zaživjeti aktivnije.

Danijel Koletić

Banjaluka.com