Drvarska drenja, jedna marka

Drvar, simbol SFRJ, stjecište socijalističkih hodočasnika, danas je grad-duh.

Prije rata 18.000, sada ni 8.000

Prije rata, ovdje je živjelo oko 18.000 stanovnika, dok ih danas, prema procjenama, u samom gradu ima oko 3 500, a na teritoriji cijele opštine manje od 8.000.

Grad prazan, autobuska još praznija

Gradić radnim danom djeluje avetinjski, tek pokoji čovjek u lokalnim kafanama, i pogledi, koji jasno govore da ovdje stranci ne zalaze baš često.

Autobuska stanica

Dom zdravlja najživlje mjesto

Tik, uz autobusku stanicu i najživlje mjesto u gradu, Dom zdravlja. Renovira se, Covid je, prepun je. U čekaonici mnogo ljudi, maske, nervoza. A i poseban im je dan, dan kad dolaze specijalisti iz Banjaluke, jednom u mjesecu.

Dom zdravlja

Iz Banjaluke stigla dr Snežana

S pacijentima je dr Snežana Kutlešić-Stević, pulmolog, baš ljekar, koji im je trenutno najviše potreban. Čak 20 pacijenata čeka na pregled i rentgen, od kojih je najviše onih sa aktivnim, ili preležanim Covid 19 virusom.

Dr Snežana Kutlešić-Stević

Dr Kutlešić ih pregleda satima. Znaju je ovdje dobro i radosno dočekuju, jer već godinama, jednom mjesečno dolazi da pregleda pacijente. Sjećaju se i kad je iz vlastitih sredstava donijela 60 paketića za mališane, iz porodica slabijeg imovinskog stanja, te svu djecu, koja su se tog dana zatekla na ljekarskom pregledu.

Dr Snežana Kutlešić-Stević sa pacijentom

Danas je među pacijentima i Ljilja Dodig, nekadašnja dopisnica brojnih medija, iz ovog grada.

Ljilja Dodig: Bilo je strašno

Prebolovala je Koronu, bila je hospitalizovana u mostarskoj bolnici, a danas se oporavlja:

“Nisam još u formi, ni blizu, ali kad se sjetim kako je strašno bilo, sad je dobro.”

Dodig je prepuna lijepih riječi, kako za zaposlene medicinare, tako i za gostujuću dr Kutlešić.

Ostali pacijenti nisu baš razgovorljivi, nervozno okreću glavom.

Čekaonica

Nit` ko dolazi, niti odlazi

Preko puta Autobuska stanica, prazna. Samo mačka pored klupe. Osim linije za Livno i Banjaluke, u ovaj grad autobusi ne dolaze. Izgleda da ovdje rijetko ko dolazi, ali odavde se više ni ne odlazi.

Red vožnje

Pruga prošlost

Pruge odavno nema, od 1978.godine, kada je ukinuta, pa je ostala samo željeznička zgrada, iz koje odavno rastu stabla, a krov joj je pozna historija.

Nekadašnja željeznička zgrada

I naravno, drenja

Lokalni kafić:

-Imate li drenju?
-Naravno.

Drenja stiže, s njom i račun. Ko je navikao na banjalučke cijene, šokiraće se. Na računu piše 1 KM.

Fiskalni račun

Drvar ima konzula

Preko puta velika zgrada, stara, kamena, u njoj bivstvuje konzul Srbije, jer vjerovali ili ne, Drvar ima i svog konzula.

Industrija gotovo ne postoji

Riječ po riječ s Drvarčanima, a nimalo optimizma. Industrija ne radi, osim što je tu fabrika “Jumco” i pokoja pilana. I to je to.

Ostaje Drvar u dolini, onako sam, kao neko istureno odjeljenje, koje je gotovo 2/3 stanovništva napustilo, a sjete ga se eto, kad se spomene rakija drenja.

Banjaluka.com