Božićni običaji nekad i sad: Obredni običaji i vjerovanja

Obredni božićni rituali počinju na Badnji dan kada domaćin donosi badnjak kući, ali ga ne unosi do večere. Drvo kao simbol plodnosti, kako tumače etnolozi, ima pojedine prethrišćanske elemente. Poznato je da su od Božića dani duži i postojao je stari običaj da se pale velike vatre kako bi pomogli Suncu da što pre izađe i da nas ogrije. Slama koja se u kuću unosi zajedno sa badnjakom simbolizuje slamu na kojoj je rođen Isus i vjeruje se da s njom u kuću dolazi mir i božji blagoslov.

Gradski običaji

Na selu su običaji više sačuvani, jer domaćin ima dvorište, u bunaru zahvata jutarnju vodu kojom se umiva. U gradu su običaji nešto drugačiji, badnjak se kupi na pijaci i obično se okiti bombonama, a grančica se stavlja i na ikonu. U posudu se simbolično poređa malo slame, lišća od badnjaka, oraha, suvog voća, pospe pšenica i zapali se svjećica.

Nekada se hrana na Badnje veče služila na slami rasprostrtoj po podu i jelo se isključivo rukama. Metalni pribor za jelo nije bio dozvoljen. Danas se večera služi za stolom, uz upotrebu pribora za jelo. Kod našeg naroda postoji vjerovanje da se mora poslužiti najmanje 12 vrsta različite hrane i jedno glavno jelo. Običaj je simbolično podsjećanje na 12 apostola koji su sa Isusom, sinom Božjim, bili na tajnoj večeri.

Simbolika česnice i pečenice

Na božićnoj trpezi nalazi se česnica, koja takođe ima simbolično značenje i podsjeća na noć kada su mudraci došli na poklonjenje. Marija im je ponudila hljeb i otuda običaj da se na božićnoj trpezi obavezno nađe česnica. Dren koji se stavlja u česnicu simbolizuje zdravlje, a zlatnik ili novčić blagostanje.

Prema tumačenjima naših etnologa, pečenica vodi porjeklo iz vremena mnogoboštva, a naša crkva je običaj prihvatila i blagoslovila. Kod Srba je to najčešće pečeno prase, a postoji i zanimljiva narodna priča otkuda baš ovaj običaj. Za vrijeme božićnih praznika, naime, posjećuju se samo najbliži prijatelji ili rodbina. U tursko vrijeme, Turci nisu bili poželjni gosti. Kako nisu jeli svinjetinu, jer im vjera to zabranjuje, nisu htjeli da uđu u kuću gdje se na ražnju okretalo prase. Smatrali su te kuće poganim i porodica je bila bezbjedna od nepoželjnih turskih gostiju.

Za zdravlje ukućana

Od Badnjeg dana do završetka božićnih praznika u pojedinim krajevima Srbije vjeruje se, da bi ukućani imali zdravlja, sreće i napretka, ne smije da se čuje svađa i svi poslovi trebalo bi da se obavljaju u tišini. Svaka domaćica, tog dana, kupi ponešto novo za kuću. Obično je to sud u kome se napravi česnica, koja je simbol zdravlja i sreće ukućana, rodne godine, napretka u poslovima i opšteg blagostanja porodice.

Izvor: Lepaisrecna