Banjalučki talenti: Alexandria

Grupu Alexandria čine ambiciozni momci koji su svoju kreativnost uskladili sa ljubavlju prema muzici i stihovima. Album “Aktivni radio materijal”, koji je u prodaji od maja, stavio ih je na mapu talentovanih BiH muzičara.

Njihove pjesme vrte se po radiju, a spotovi za numere “Hajde da plešemo” i “List sa jeseni”, pomogli su im u stvaranju pozitivnog i prepoznatljivog imidža na tržištu.

Alexandria je dokazala da se uz snagu volje i veliki trud snovi mogu ostvariti. O njihovoj muzici, albumu, ali i budućim aktivnostima popričali smo sa vokalom benda, Tiborom Tišmom.

Album je u prodaji od maja, da li ste zadovoljni sa prodajom i samim albumom?

– Od kad je album izašao u prodaju, iz više gradova smo dobili informacije da se tiraž rasprodao, što naravno imponuje svakom ko se bavi ovom vrstom posla. Ali isto tako moram da priznam da sam tiraž nije bio ogroman, jer je činjenica da se albumi sve teže prodaju i da će, između ostalog, vrlo brzo medij poput fizičkog CD-a prestati da se proizvodi. Tako nešto nije pojava samo kod nas, već je to trend po cijelom svijetu.

Da li smo zadovoljni albumom, generalno jesmo (smijeh).

Album je dostupan i za besplatan download, koliko će to uticati na prodaju albuma? Da li je to mač sa dvije oštrice s tim da će se album vjerovatno više slušati, ali biti manje prodavan?

– Odgovor na ovo pitanje je jako usko povezan sa odgovorom na predhodno. Album jeste dostupan za besplatan download, a razlog je ideja da smo album radili da bi ga ljudi čuli i potencionalno zavoljeli, a ovo je jedan od načina ako ne i najbolji za to. Sumnjam da će da smeta prodaji albuma u fizičkoj varijanti iz razloga što ljudi koji žele da imaju album će ga i kupiti. Krećem od sebe, kad izađe album od nekog benda koji volim – kupiću ga, jer zapravo volim da posjedujem albume od bendova koje slušam. Hoću reći da je danas tehnologija toliko dostupna da svako ko želi može uzeti album i staviti ga na “free download”, pa s toga nema razloga zašto i mi ne bi smo to uradili, zar ne?

Skoro ste svirali po gradovima BiH. Kakve su bile reakcije publike na autorske pjesme?

– Jako smo prijatno iznenađeni na reakcije publike, ljudima se sviđa to što radimo, a to je i razlog za naše postojanje. Kada ne bi bilo publike kojoj se sviđa naš kreativni rad onda bi bilo besmisleno da bend postoji, bar za mene. Može se reći da je reakcija publike “gorivo” za autorske bendove.

Da li u skorijoj budućnosti planirate održati solistički koncert u Banjaluci?

– Sad nam je prioritet svirati gdje god se ukaže prilika za koncert, a što se Banjaluke tiče planiramo da uradimo koncert u skorije vrijeme sa gostima i iznenađenjima. Polako prilazimo problemu oko organizacije, jer je cilj da se uradi koncert koji bi trebao da pokaže Alexandriu u svom punom sjaju, a ne samo svirka koja bi bila tu tek tako.

U Australiji si snimio live album „Life boat“, a nakon toga i „Boje zvuka“. Koliko se ti albumi razlikuju od sadašnjeg albuma Alexandrie? Da li bi rekao da si konačno našao postavu, ali i zvuk koji si dugo tražio?

– U Sidneju sam uradio projekat koji smo ja i moj brat Dubravko, koji je tad svirao bass gitaru i komponovao zajedno sa mnom, nazvali “Life boat”. Taj projekat je žanrovski mnogo drugačiji od onog što Alexandria radi danas. Tad sam imao priliku da radim sa izuzetnim muzičarima sa svih strana svijeta i uticaji na autorsku muziku su bili fantastični s obzirom da smo ja i Dubravko sa ovih prostora, pjevač i klavijaturista su Irci, a bubnjar je iz Italije i to sve zajedno je zvučalo jako zanimljivo. “Life boat” je snimljen u studiju uživo, što je u to vrijeme, 1999. godine, bio poduhvat. Tad digitalan studio nije bio tako dostupan. Od tad je ipak prošlo više od decenije, a moj način pisanja pjesama i razumijevanja kreativnog procesa se dosta promijenio na bolje, nadam se (smijeh).

“Boje zvuka” je imao svoje mjesto u svom vremenu i tad je označio period mog života, ali i dalje je relativno distanciran žanrovski od današnje Alexandrie, mada se može čuti da sam već tad težio sve više ka ovom zvuku što “Aktivni radio materijal” nosi. Ali to je potpuno prirodno, jer su pjesme koje spremam za sljedeći album ponovo različite od ovog trenutnog albuma. To je zapravo jedna od ljepota muzičkog stvaralaštva, da sam sebe iznenadiš s vremena na vrijeme sa nečim što napišeš, a tako i održavaš svježinu svojih pjesama. Ako ikad dođem do stadijuma da pišem jedne te iste pjesme iznova i iznova, onda ti dajem riječ da ću se prestati baviti muzikom (smijeh).

Odakle potiče inspiracija za pjesme?

– Inspiracija može da dođe od svega i svačega, od sitnica do velikih stvari koje ti se dese u životu, a protokol za pisanje pjesama ne postoji, bar ne za mene. Naravno, ako pišeš pjesmu za određenu publiku, postoje određene fraze, riječi, sklop akorda, vrsta aranžmana, ali to nije dio Alexandrie i onog što mi želimo da ostavimo iza naših imena.

Koliko ste učestvovali u samom stvaranju spotova? Da li je ideja za scenografiju bila vaša?

– Spot za “Hajde da plešemo” je u potpunosti bio u produkciji RTRS-a, zamišljen, snimljen, obrađen i montiran od strane ljudi koji su izuzetno kreativni i sposobni da rade svoj posao i mi smo im neizmjerno zahvalni na fantastičnom spotu. Dragan Radetić, Mišo Kočić, Saša Karakaš i mnogi drugi, od scenografije do šminke, svjetala, naših prijatelja koji su bili glumci u spotu, jednostavno je previše ljudi da bih mogao sve da imenujem.

Na spotu za pjesmu “List sa jeseni”, radili su Dragana Gaje, Dragana Blagojević i Aleksandar Zahorodni. Iz iskustva znam da je bolje da se ne petljam u nešto gdje bih vjerovatno, vođen egom, mogao samo da unazadim spot. Kad nađeš ljude koji mogu da rade svoj posao jako dobro, najbolje je da ih pustiš da rade i da se ne petljaš mnogo, ukoliko nemaš ideju koja bi im pripomogla.

Kakav je to osjećaj gledati i čuti svoju muziku na TV-u (da li ste nedavno prikazivanje spota na RTRS-u zajedno gledali)?

– Bez lažne skromnosti, kad vidiš svoj spot na TV-u, ili čuješ pjesmu na radiju, pogotovo kad nisi u svom gradu već negdje posve drugo, osjećaš se fantastično. Naravno da smo prvo puštanje i emitovanje na TV-u zajedno gledali, jer je to ipak nešto što spremaš i za šta radiš jako naporno, pa i samim tim i cijeniš svoj rad.

Kako bi opisao vaš zvuk? Mnogi kažu da je to „moderan rok zvuk“ sa uticajima domaće i strane scene.

– Naš zvuk je baziran na pjesmama, možda to zvuči malo kao kliše, ali je i činjenica. Pjesme, kad počnu da žive, kad se desi prelaz iz sobe do probe i od probe do koncerta, zvuče onako kako to zahtijeva ideja te pjesme i to je jedan od glavnih faktora u samom zvuku benda. Ja od početka Alexandrie nisam htio sebe, kao autora, da ograničavam samo na jedan žanr, ma kakav on bio, jer mislim da je to besmislen limit kreativnosti. Postava Alexandrie je dvije gitare, bas gitara i bubanj, što skoro pa po samoj definiciji pravi okosnice rock & roll-a, a oni prefiksi prije toga, bili oni “pop, punk, hard, funk itd”, za mene nisu toliko bitni. Ali to mnogo zavisi i od ličnih ukusa, a o njima, kao što to znamo, ne vrijedi raspravljati, zar ne?

Kako reagujete na negativne komentare na „Youtubeu“? Da li uopšte obraćate pažnju na njih?

– Kao što sam prethodno rekao, o ukusima ne vrijedi raspravljati. Ako se nekom ne sviđa nešto, onda mu se to ne sviđa i to je to. Ako bend želi da ima svoj pečat pod svaku cijenu, on tu ne može puno učiniti, jer ako nekom pokušaš udovoljiti, neko drugi će ostati nezadovoljan, a onda se vrtiš u krug. Ovako je mnogo lakše, radiš ono što voliš i u šta vjeruješ sa nadom da će biti ljudi koji će to cijeniti.

Šta misliš o muzičkoj sceni u Banjaluci? Da li postoji rivalstvo između bendova?

– Imam jako visoko mišljenje o autorskim bendovima u Banjaluci. U svim mogućim žanrovima imamo bendove koji imaju šta da kažu. Ja kod pjesama, kad slušam muziku, obraćam pažnju na tekstove, poruke pjesme (profesionalna deformacija), aranžmane, pa onda na sve drugo. Ovdje stvarno imamo mnogo toga po čemu se možemo pohvaliti, Tanker, Ispad, Heaven Rain, LSD, Aurora, Neuro, Važno obavještenje i mnogi drugi… Ovo je impresivna lepeza različitih bendova koji pokušavaju, isto kao i ja, da svoje ideje i pjesme prenesu ljudima koji će to cijeniti.

Određena doza rivalstva mora da postoji, jer je to između ostalog i neophodno da inspiriše bendove na sljedeće projekte. Nažalost, moram priznati da ponekad to rivalstvo pređe granice pristojnosti, ali niko nije savršen.

Planovi za budućnost… Da li radite na novom materijalu?

– Novi album je spreman već duže vrijeme i svako malo, na koncertima i svirkama, mi odsviramo po neku novu pjesmu, tek da vidimo kako ljudi reaguju na njih. Novi album će da bude struktualno drugačiji od ovog, ali još uvijek radimo na promociji “Aktivnog radio materijala”. Biće vremena da pričamo o novom albumu…