Avanturisti iz Srpske na krovu Afrike

Želja za upoznavanjem drugih kultura i civilizacija dovela nas je u Tanzaniju, a avanturistički duh odveo pravo na jedan od sedam najviših vrhova na svijetu, Kilimandžaro.

Tako za “Glas Srpske” počinje priču Srpčanin Zdravko Cvijetić, koji je zajedno sa prijateljem Nemanjom Cerovcem iz Prijedora krajem jula osvojio najviši planinski vrh Afrike.

Njih dvojica su došli na ideju da se popnu na Kilimandžaro prije godinu, kada im je zajednički prijatelj prenio impresije sa osvajanja Mont Everesta. Nisu imali nikakvog planinarskog iskustva prije toga, pa su se intenzivno pripremali četiri mjeseca za ovaj poduhvat, što je uključivalo sve od nabavke opreme do kondicionih treninga.

U Tanzaniju su stigli 20. jula i prvo obišli najveći i najbogatiji grad u ovoj zemlji Dar es Salaam, a zatim stigli u Mošu, odakle su tri dana kasnije započeli pohod na Kilimandžaro.

“Penjali smo se pet dana i za to vrijeme prešli 45 kilometara, krećući se kroz džungle i prašume, pa sve do pustoši prekrivenih golim kamenjem. Svakodnevno smo pješačili od pet do deset časova i sretali majmune, šakale i raznorazne ptice. Vidjeli smo nevjerovatne predjele od kojih zastaje dah, a najljepše iskustvo nam je bilo izlazak sunca na samom vrhu Kilimandžara na visini od 5.895 metara”, ispričao je Zdravko.

Istakao je da je sam uspon trajao sedam časova i da im je predstavljao jedno od najtežih fizičkih i psihičkih iskustava u životu, jer je temperatura bila 15 stepeni ispod nule, a vjetar je bjesomučno duvao sve vrijeme.

“Prosto je nevjerovatno bilo vidjeti planinare od 70 godina koji se penju bez problema u takvim okolnostima, što dokazuje da je fizička kondicija i dobra priprema jako važna. Uspjeli smo preživjeti visinsku bolest koja prati sve planinare, ali mnogi su završili uspon prije vremena, jer su imali simptome koji mogu da ugroze život”, dodao je Zdravko.

Nakon povratka u kamp obišli su lokalna plemena, među kojima je najstarije pleme Masai, koje ih je dočekalo tradicionalnim ritualima.

“Igrali su, pjevali i skakali uvis, te palili vatru. Mogli smo čuti da njihovi sinovi postaju muškarci, a samim tim poštovani u plemenu tek onda kad ulove lava i donesu dokaz ostatku plemena”, kazao je Zdravko.

Snažne utiske doživjeli su i u Zanzibaru, koji su posjetili nakon odlaska iz Tanzanije. Tamo su proveli četiri dana i vidjeli nesvakidašnje prirodne ljepote koje ih nisu ostavile ravnodušnim.

“Plivali smo sa delfinima i družili se sa kornjačama starim 200 godina. Uz to, ronili smo u okeanu koji je blistavo čist, te sklopili nova prijateljstva sa lokalnim stanovništvom koje nam je u svemu izlazilo u susret”, kazao je Zdravko.

Na putu za Afriku dvojica entuzijasta su posjetili i Tursku i Katar, gdje su proveli dva dana upoznavajući njihovu kulturu i običaje.

Zdravko i Nemanja su rekli da je život u našoj zemlji jako težak, ali da se ne može porediti sa teškim životom u Tanzaniji.

“Nakon ovakvog iskustva počnete da cijenite male stvari, pa smo tako bili presrećni što smo nakon uspona mogli osjetiti krevet i tuš i piti vodu iz česme, što je luksuz za mnoge u Tanzaniji”, istakao je Zdravko.

Uspjeh

Zdravko je uspješan student andragogije u Beogradu, a njegov prijatelj Nemanja suosnivač start-up kompanije “FishingBooker”, kao internet platforme koja promoviše pecanje na moru i olakšava pronalazak i rezervaciju brodova sa opremom i kapetanom bilo gdje na svijetu.

Zdravko je jedan od nacionalnih trenera omladinske organizacije AIESEC Srbija i učestvovao je u više od 20 konferencija širom Evrope sa temom upravljanja projektima, upravljanja vremenom, sticanja prezentacionih vještina i slično. Zbog odličnih rezultata na fakultetu, prije dvije godine stekao je uslov da dobije stipendiju od dvije hiljade dolara od američke kompanije “PepsiCo”.

Izvor: Glas Srpske