45-godišnjakinja iz Beograda na biciklu obilazi svijet

Snežana Radojičić iz Beograda, po zanimanju profesor jugoslovenske i svjetske književnosti,  jula 2011. godine riješila je da se otisne na put oko svijeta na svom biciklu. Danas ima 45 godina i još uvek je na putu. Trenutno je u Kambodži.

Prije nego što je odlučila da krene na put oko svijeta pravila je kraće ture na biciklu, uglavnom po Srbiji i okolnim zemljama.

“Putovanje biciklom je sasvim drugačiji način putovanja od svih ostalih. Dovoljno ste brzi da možete da pređete prilično velike udaljenosti (50-100 km dnevno), a opet ste dovoljno spori da svima koje sretnete možete da otpozdravite kad vam požele dobar dan. Nema boljeg načina putovanja ako želite da upoznate stvarni život ljudi kroz mjesta ili zemlju kroz koju prolazite, kao i da upoznate najljepše od prirodnih ljepota koje ta oblast nudi. Uz sve to, to je i veoma jeftin način putovanja, pošto ne plaćate prevoz, a ako i kampujete, onda nemate ni trošak smještaja”, priča Snežana, i dodaje:

“Za tako dugo putovanje odlučila sam se iz mnogo razloga. Jedan od najvažnijih je što sam htjela da se upustim u životnu avanturu, za koju ne znam koliko dugo će trajati. Nisam planirala dvije-tri ili pet godina nakon kojih ću doći kući i vratiti se poslu. Ne, željela sam da putovanje bude način mog života, a dokle – ko to zna. Dok mi ne dosadi, dokle me zdravlje bude služilo, dokle me bude činilo srećnom.”

Na putovanje je krenula sa čovjekom kojeg je upoznala preko jednog biciklističkog foruma, a sa kojim je ušla u ljubavnu vezu prije nego što su se otisnuli na putovanje. Nakon šest mjeseci zajedničkog putovanja raskinuli su ljubavnu vezu I razdvojili se.

“To se desilo u Turskoj, u februaru prošle godine. Bila sam u panici kako ću dalje nastaviti sama. Međutim, brzo se ispostavilo da je čak mnogo lakše putovati samoj ženi nego muškarcu. Svi hoće da me zaštite i da mi pomognu”.

Za godinu i po dana otkako vozi sama, kampovala je 95% vremena, i prošla rutom od Turske, preko Gruzije, Rusije, Kazahstana, Kirgizije, Kine, Laosa, Vijetnama do Kambodže, gde je sada, često vozeći sporednim, malim putevima, ili po planinama (Kavkaz, Alataj) i pustinjama (Gobi).

Snežana kaže da prije odluke da proputuje svijet na biciklu nije mnogo putovala i da je to bio razlog zašto se odlučila na ovu avanturu. A iz Beograda je ponijela sve za kampovanje i garderobu za sva godišnja doba. Sve to staje u četiri bisage na biciklu i petu vreću u kojoj nosi šator, a teži između 25 i 35 kg, zavisno od toga koliko ima zaliha hrane u prednjim bisagama u kojima nosi „kuhinju“.

“Problem je što se kod većine naših ljudi, a tako sam i ja mislila ranije, putovanje izjednačuje sa turizmom, a turizam je obično skup. No putnik i turista su sasvim dvije različite kategorije. Neko je to veoma slikovito opisao sljedećim poređenjem: turista želi da mu na putovanju bude sve kao kod kuće, putnik želi da mu na putovanju ništa ne bude kao kod kuće. Kada sam shvatila da se može putovati kao putnik, otkrila sam novi pogled na svijet i putovanja.”

Trenutno radi na svojoj trećoj knjizi, tačnije na romanu o prvom dijelu svog putovanja sa bivšim momkom. Na ovoj turi živi od pisanja tekstova koje objavljuje na jednom inostranom portalu, kao i od donacija čitalaca njenog bloga www.gea-tour.com koji simbolično „kupuju“ kilometre ove ture pošto žele da je podrže da nastavi da obilazi svijet i da piše o tim doživljajima.

Izvor: eTrafika