Objavljeno: 8. 4. 2013 u 12:37h
Kejt Braun, profesor istorije na univerzitetu u Merilendu podigla je veliku paniku ove sedmice kada je otkrila da je pored idiličnog gradića Hanforda tajno nuklearno postrojenje iz koga je godinama isticao nuklearni otpad, prenose agencije.

Doba je Hladnog rata. U državi Vašington rađa se Ričlend, grad srećnih i sigurnih ljudi sa visokim platama, najboljom zdravstvenom zaštitom i ostalim beneficijama američkog sna.
Istovremeno, sa druge strane Gvozdene zavjese, u bespućima Urala, nastaje grad Ozersk, hladnoratovski blizanac Ričlenda.
No, kao u svim utopijama, oba grada kriju istu mračnu tajnu.
U njihovoj blizini su nuklearna postrojenja za proizvodnju plutonijuma: sovjetski Majak i američki Hanford, gdje je proizvedena atomska bomba “Debeljko”, koja je 9. avgusta 1945. godine bačena na japanski grad Nagasaki.

U nuklearnom postrojenju Majak dogodiće se 1957. godine akcident koji će ozbiljno uticati na zdravlje okolnog stanovništva, a tokom četiri decenije Hanford će ispustiti u srećnu i mirnu zajednicu u Ričlendu i njegovoj okolini dvostruko više radioaktivnosti nego što se oslobodilo tokom havarije u Černobilju.
Ovo je ukratko sadržaj nedavno objavljene knjige “Plutopija: Nuklerne familije, atomski gradovi i velike sovjetske i američke plutonijumske katastrofe” autorke Kejt Braun, profesora istorije na univerzitetu u Merilend.
– Počela sam da pišem ovu knjigu nakon što sam posjetila zonu oko Černobilja, i o tome napisala članak. Urednik mi je predložio da napišem knjigu o ovom gradu. Pomislila sam tada kako je o tome već napisano mnogo knjiga, ali sam nastavila da istražujem – kaže ona.
– Bila sam iznenađena kad sam saznala da su postojala dva mjesta u svijetu na kojima je, zavisno o tome koga pitate, ispušteno od dva do deset puta više radioaktivnih izotopa nego u Černobilju. No, malo ljudi za to zna. Tako sam odlučila da napišem knjigu o nuklearnim postrojenjima Hanford i Majak – dodala je Braunova.

Zanimalo me zašto svi znaju za Černobilj i Fukušimu, a tek malobrojni za Hanford i Majak.
– Nesreće u Černobilju i Fukušimi dogodile su se u jednom danu, kamere su to snimale, a svijet je gledao. Malo je ljudi čulo za plutonijumske katastrofe u Majaku i Hanfordu jer su to bila usporena događanja koja su se odvijala decenijama – rekla je ona.
– Tamo je bilo malo jakih eksplozija pa većina ispuštanja nisu bili akcidenti, nego svjesno odlaganje radioaktivnog otpada u obližnju okolinu, gdje su ljudi živjeli i radili. Odlaganje radioaktivnog otpada u otvorene jame, ribnjake, reke, močvare i ispuštanje radioaktivnosti u vazduh bio je dio normalnog radnog reda i u sovjetskom i u američkom postrojenju tokom četiri decenije njihovog rada – dodala je Kejt Braun, istaknuvši da su Hanford i Majak bile “dizajnirane katastrofe”.

– Drugi razlog zbog čega ljudi ne povezuju Hanford i Majak s katastrofom je taj što su američki i sovjetski lideri uz te plutonijumske reaktore podigli ugodne i prosperitetne gradove, ekskluzivno za radnike nuklearnih postrojenja. Iako su većina tih ljudi bili obični radnici, bili su dobro plaćeni i živjeli su kao profesionalci iz srednje klase. Njihova su djeca išla u najbolje škole, imali su odličnu medicinsku pomoć, divna pozorišta, parkove i dobro snabdjevene trgovine – ispričala je Braunova.
Ona je tokom istraživanja spoznala da radnici Hanforda i Majaka nisu bili posebno zabrinuti da će se razboljeti zbog zračenja ili da bi mogli stradati tokom nekog od niza akcidenata.
Izvor: Glas
Nema komentara
Sakrij sve komentare
Prikaži komentare
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Banjaluka.com. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Banjaluka.com zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara Banjaluka.com nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac takođe prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.