Porodica Gojić iz Doboja sumnja da im je ukradena beba

U Srbiji je iz porodilišta ukradeno čak 6.000 novorođenčadi, a njihovi roditelji godinama bezuspješno tragaju za bilo kakvom informacijom o tome kakvu su sudbinu zaista doživjele njihove bebe, dok je Evropski sud za ljudska prava u Strazburu nedavno donio presudu da im Srbija isplati određenu novčanu naknadu. Među hiljadama unesrećenih roditelja su i Vladanka i Sredoljub Gojić iz Doboja, čija bi kćerka, kojoj nisu uspjeli dati ni ime, 23. septembra ove godine napunila 18 godina.

– Tog dana 1995. godine u “Narodnom frontu” u Beogradu rodila sam zdravu djevojčicu, normalne težine i dužine. Porod je bio prirodnim putem, a beba je zaplakala na rođenju. Rekli su mi da ću je dobiti na podoj kada prođe 48 sati. Međutim, već sutra ujutro sam otišla da je vidim. Bila je u boksu, iznijeli su je i pokazali. Bila je moje prvo zdravo i lijepo dijete – ispričala je Gojić u ekskluzivnoj ispovijesti za “Avaz”.

Babice su joj rekle da će bebu dovesti popodne, ali je oko 11.30 sati u njenu sobu ušla doktorica sa šokantnim vijestima.

– U sobi je ležalo pet majki. Pitala je “ko je Vladanka Gojić”. Podigla sam se na laktove i nikada neću zaboraviti rečenicu koju je tada bešćutno izgovorila: “Vaša beba je umrla” – kroz suze priča Gojić.

Nesretna žena se od šoka izbezumila, a doktorica ju je počela opominjati da “ne histeriše” te da spremi stvari i krene u drugu sobu.

– Doveli su me u malu sobu u kojoj sam bila sama i dali mi nekakvu injekciju. Ne mogu sebi oprostiti što odmah nisam tražila da vidim svoje dijete. Sjećam se da je zatim došla jedna medicinska sestra koja me mazila po glavi i govorila mi da sam mlada i da ću imati još djece – prisjeća se Gojić.

Jedino objašnjenje koje su Gojići tada dobili bilo je da je beba iznenada poplavila i preminula te da će biti kremirana i sahranjena u kolektivnu grobnicu na Novom Beogradu, ne dajući im nikakav dokument da potpišu.

Gojići su u Beogradu živjeli sa izbjegličkim kartonom, a Vladanka nije imala ni zdravstvenu knjižicu te sumnja da je zbog toga ljekarima bilo lakše da joj otmu dijete i eventualno ga prodaju.

– Nakon 15 dana odselili smo se u Sloveniju, a kad sam njihovom ljekaru pokazala papire u kojima se tvrdi da je kod moje bebe bila nedovoljno razvijena plućna komora, usljed koje je umrla, on je rekao da sumnja u takvu dijagnozu, kao i da dokument koji smo dobili nije vjerodostojan – istakla je Gojić.

Izgubljeni trag

Anketni odbor Skupštine Srbije donio je zaključke u kojima se ističe da u 99 posto slučajeva preminulu bebu nisu vidjeli ni otac ni majka, trag im se gubi između zdravstvene ustanove i pogrebnog preduzeća.

– Saopštavanje vijesti o smrti djeteta nije praćeno bilo kakvim detaljnim obrazloženjem uzroka – zaključio je srbijanski odbor.

Novčana naknada koju Srbija treba isplatiti roditeljima za njih nije nikakva utjeha. Gojić ističe da je novac ne zanima te da je sve što želi potpuna istina o tome šta se desilo s njenom kćerkom.

– Bila bih najsretnija samo da je negdje živa i zdrava. Nadam se da, možda, i ona negdje traga za svojim pravim roditeljima i da će me potražiti nakon što ovo pročita – kazala je ova hrabra žena.

Rijetka bolest

Gojić je sada majka tri kćerke, a priču o njenoj Katarini i Anđeli, koje su oboljele od vrlo rijetke bolesti mukopolisaharidoze. Ona moli i sve koji imaju bilo kakvu konkretnu informaciju o njenoj prvoj kćerki, koju je rodila u Beogradu, da joj se jave na broj telefona 065/972-482.

Statistika

• 6.000 beba ukradeno u Srbiji
• 2.000 roditelja nije dobilo potvrdu da je beba sahranjena
• 99 posto nije vidjelo navodno preminulo novorođenče

Povezani sadržaj:

Za svoje princeze boriću se do posljednjeg atoma snage

Izvor: Dnevni avaz