Možemo li vjerovati umjetnoj inteligenciji?

Aplikacije zasnovane na A.I. (umjetnoj inteligenciji) već su duboko ušle u naše živote i sve više će ih oblikovati u budućnosti, čak i u osjetljivim područjima kao što je medicina. Ali A.I. otvara i velike mogućnosti u proizvodnji hrane i drugih proizvoda koje svakodnevno koristimo, te već sada može učiniti proizvodnju ekonomičnijom. No, da li su procesi koje kontroliše A.I. pouzdani i jesu li proizvodi koji su razvijeni pomoću umjetne inteligencije bez rizika?

Kontrola kvaliteta i sigurnost hrane

S jedne strane, A.I. omogućava precizno praćenje porijekla sirovina što poboljšava transparentnost. S druge strane, lako otkriva potencijalne zagađivače i nedostatke u proizvodu čime ne samo da poboljšava kvalitetu, već i smanjuje rizik od mogućih bolesti koje se prenose hranom.

Manje otpada od hrane

A.I. može analizirati obrasce i obim kupovine i potrošnje, lične preferencije kao i osobine datih kultura i tržišta. Na osnovu podataka može ponuditi kupcima personalizovane prehrambene proizvode i usluge, smanjujući šanse za nepromišljenu kupovinu. Drugim riječima, bit će manje hrane za bacanje što će značajno smanjiti ogromne količine otpada od hrane.

Razvoj proizvoda

Umjetna inteligencija može generirati nove recepte na osnovu sastojaka i profila ukusa uzimajući u obzir sve kodove i propise čime se osigurava sigurnost hrane kao i odličan ukus. Nedavno je HELL u potpunosti razvio energetski napitak uz pomoć A.I., optimalno formulišući njegove sastojke u svim aspektima – regulativu, funkciju, iskustvo ukusa – pa čak i probajući napitak koji je kreirala.

Efikasnost

A.I. optimizira pakovanje, skladištenje i transport. Može pomoći u smanjenju troškova transporta i vremena isporuke poboljšavajući korištenje sredstava. Takođe uzima u obzir faktore kao što su promjene u putevima i vremenskim uslovima prilikom planiranja transportnih ruta.

Rekordna brzina inovacije

A.I. je sposobna za nevjerovatno brzu obradu i analizu podataka što omogućava kompanijama da brzo razviju i lansiraju nove proizvode. Dok je u prošlosti za razvoj novog proizvoda trebalo 1-2 godine, danas se taj proces svodi na nekoliko sedmica, a u nekim slučajevima i dana.

Uobičajeno pitanje koje se javlja kada se koristi A.I. je odgovornost programera  i korisnika. Do sada se ovaj problem najčešće pojavljivao kod automobila koji samostalno voze: na primjer, ko je odgovoran ako automobil koji samostalno vozi izazove nesreću, proizvođač automobila ili programer? Vrlo je važno razumjeti da umjetna inteligencija, baš kao i kompjuter, radi samo ono što joj čovjek kaže, tako da ako zahtjev ili instrukcija nisu pravilno usmjereni, možda ishod neće biti dobar. Zbog toga je potreban okvir koji utvrđuje odgovornosti i rukovodioca i A.I. Kao konkretan korak u tom pravcu, Evropski parlament je usvojio prvi sveobuhvatni set pravila za upravljanje A.I. rizicima u junu 2023., nakon dugih  konsultacija koje su prethodile.

Sigurnost, međutim, ne znači samo pouzdanost proizvoda u slučaju robe razvijene uz pomoć A.I., već i zaštitu njegovog dizajnera i distributera. Procesi i alati koje je predložila A.I. moraju se tretirati kao da ih je razvilo ljudsko biće ili tim ljudi, zaštićeni na isti način kako u digitalnom tako i u fizičkom prostoru, kao da su prethodno razvijeni na standardni način. U prošlosti su, na primjer, recepti i formule bili pažljivo zaključani, a tajne su se prenosile s oca na sina bez pisanog materijala. Ovo se nije promijenilo ni danas, te sa samo ograničenim pristupom, duplikat se često pohranjuje u strogo čuvanom trezoru. Jedina razlika je u tome što nije na papiru već na mediju za prenos podataka.

Pridržavajući se najstrožih sigurnosnih principa, mnoge kompanije širom svijeta sada koriste vještačku inteligenciju i tehnologije mašinskog učenja kako bi proizvele odlične, visokokvalitetne proizvode zasnovane na još kontrolisanijim pristupima s više podataka i više kriterijuma.

Banjaluka.com