Slijedi val novih štrajkova

Predsjednici Saveza sindikata RS i Saveza samostalnih sindikata BiH Ranka Mišić i Ismet Bajramović u zajedničkom intervjuu ocijenili su da bi 2013. mogla biti godina štrajkova, protesta nezadovoljnih radnika, ali i novog smanjenja plata.

Svoj pesimizam Mišić i Bajramović baziraju na činjenici da vlasti u oba entiteta tešku socioekonomsku krizu pokušavaju ublažiti linijom manjeg otpora, a to znači umanjenjem stečenih prava radnika. Oboje u intervjuu najavljuje suprotstavljanje tim mjerama. Složili su se u ocjeni da i RS i FBiH jedino mogu spasiti investicije u realnom sektoru, ali i temeljita revizija privatizacije.

Pogrešna percepcija

Je li val štrajkova u 2013. godini pitanje vremena?

Bajramović: Ako ne bude promjene u trendu otpuštanja radnika, nepoštivanja njihovih prava, neisplate plata i doprinosa, sigurno je da će biti štrajkova. Mi u FBiH imamo kontradiktoran Zakon o štrajku koji je na snazi i koji isključuje njegove pojedine članove, zbog čega već duže vremena tražimo njegove izmjene. Ako bi ovaj postojeći zakon bio dosljedno primjenjivan do kraja, bilo bi izuzetno teško organizovati štrajk na području FBiH. Paradoks je da radnici moraju poštovati takav zakon o štrajku, a drugi zakoni koji tretiraju njihova prava se ne poštuju.

Mišić: Mislim da je ekonomska i socijalna situacija kulminirala. Završili smo 2012. godinu s velikim problemima koji su s usvajanjem ekonomske politike za 2013. postali i mnogo teži. U RS je donesena odluka da 21. januara u generalni štrajk stupaju zaposleni u upravi, pravosuđu i obrazovanju.

Problem je i u visokoj stopi nezaposlenosti, teškom stanju u realnom sektoru, neprovođenju donesenih zakona, nekažnjavanju onih koji se bogate na grbači radnika. Sve su to razlozi koji ne trpe odlaganja problema.

Vlada RS donijela je odluku o smanjenju plata, dok je Vlada FBiH to već učinila u prošloj godini. Postoji li bojazan da će ovaj trend biti nastavljen?

Bajramović: Sindikat ima 40 stavova, među kojima je i onaj kojim se traži da se ne smije smanjivati dostignuti nivo prava radnika. Svjedoci smo, međutim, da se taj nivo prava sve više napada, pogotovo smanjenjem plata. Vlada FBiH je plaće posljednji put smanjila za 4,5 posto, a prije toga su bila i druga smanjenja.

Ima naznaka da bi se to ponovo moglo desiti i u ovoj godini. Budžeti se slabo pune u kantonima i na nivou FBiH. Vlasti će, sigurno, tražiti rješenja, ali mi ćemo tražiti da se rješenja nalaze zajednički. Jednostrana odluka će prouzrokovati lavinu nezadovoljstva. Samo istinski socijalni dijalog može dovesti do rješenja.

Mišić: Mislim da se u javnosti kod pojedinaca stvorila pogrešna percepcija sindikata. Neki smatraju da sindikat treba da brine o svemu i svačemu. Savez sindikata RS ima 15 granskih sindikata i 117.000 članova. Naš je zadatak da vodimo brigu o njima.

U ranijem periodu nismo imali velike turbulencije, jer smo uspijevali da za pregovaračkim stolom ne damo ni milimetar urušavanja stečenih radničkih prava i to se nije dešavalo. Vlada je sada svojom odlukom izabrala najkomotniju poziciju za sebe. Vrlo oštrim makazama je odrezala 10 posto prava radnicima koji se finansiraju iz budžeta i fondova.

To je pogrešna odluka. Stezanje kaiša nije ključ za izlazak iz krize. To dovodi do porasta nezaposlenosti i pada kupovne moći. Umjesto toga je trebalo oduzeti od onih koji su se obogatili na grbači radnika i nadomjestiti rupe u budžetu, te oporezovati one koji imaju hljeba preko pogače i na taj način zaštititi građane i budžet.

Koliko se uopšte poštuju prava radnika koja su zagarantirana zakonima. Šta je s poštivanjem Zakona o radu?

Bajramović: Nacrt zakona o štrajku FBiH bio je na Ekonomsko-socijalnom vijeću i o njemu smo raspravljali. Dosta je lošije rješenje i tu ćemo se kao sindikat posebno uključiti i suprotstaviti određenim odredbama. Aktuelni Zakon o radu u ovom trenutku se ne poštuje, a posebno se to izražava nepoštivanjem kolektivnih ugovora. Ne poštuju se zaštita na radu, isplata toplih obroka, naknade za prijevoz. Ne poštuju se čak ni osnovna plata koja proističe iz kolektivnog ugovora, zatim godišnji odmori te radno vrijeme. Zbog svega toga i dolazi do štrajkova.

Ministarstvo rada i socijalne politike FBiH je na perfidan način pokušalo da se stavi van snage kolektivni ugovor. Mi smo to zaustavili i imat ćemo daljnje pregovore o Nacrtu ovog zakona.

Mišić: Radno zakonodavstvo u RS je prilično dobro i usaglašeno je s međunarodnim konvencijama i evropskim standardima. Dakle, nemamo toliko loše zakone koliko imamo bezobrazno neprimjenjivanje ovih zakona te nesankcionisanje onih koji ne primjenjuju te zakone.

Postalo je prosto stimulativno ne primjenjivati zakone, jer imate onda čisti dobitak i bogaćenje. Atak na radnička prava sindikat će i dalje braniti snagom argumenata. Neki zagoravaju da je važno donijeti novi zakon o radu, pri čemu smatram da je njihova ambicija da donesu zakon koji će umanjiti radnička prava, pa će to izgledati kao nekada kada su bogataši s bičevima fijukali iznad glava robova – radnika i tražili one koji imaju široka leđa da rade zabadava.

Kako komentarišete brojna otpuštanja radnika u prošloj godini. Hoće li ovaj trend biti nastavljen i u ovoj?

Bajramović: Nažalost, taj trend može biti nastavljen. Zašto? Jer, ne vidim da se nešto čini kako bi on bio zaustavljen. Ovaj trend može se zaustaviti u građevinarstvu, gradnjom autoputa ili pokretanjem izgradnje Bloka 7 u Tuzli. Ali, šta je s drugim granama, trgovinom, uslužnim djelatnostima? Veliki broj mladih završava fakultete i ide na biro. Suština je u tome što nemamo investicija. Svi gledamo preko granice umjesto da stvaramo uslove da pošteni domaći investitori dođu do izražaja, da bismo tek onda privukli strane investicije.

Mišić: Prošle godine je u RS u prvih devet mjeseci više od 8.500 radnika ostalo bez posla zato što su proglašeni tehnološkim viškom. Više do 16.000 ostalo je bez posla na prevaru, raskidom sporazuma o radu. Nažalost, nastavak tog trenda može se očekivati, ali mi zagovaramo mjere za njegovo sprečavanje. Jedna od mjera je izdvajanje 10 miliona KM iz budžeta RS i 10 miliona iz Zavoda za zapošljavanje RS kako bismo stimulativno ubrizgali novac u nova radna mjesta u realnom sektoru. To je borba protiv krize, a nikako rezanje stečenih prava.

Sudski epilog

Šta je s revizijom privatizacije? Zašto ona nikada nije temeljito provedena i zašto nije doživjela sudski epilog?

Bajramović: Mi smo za temeljitu reviziju privatizacije. Da se konačno vidi ko šta treba da odradi prema radnicima. Javni upis dionica doprinio je da se ne zna ko je vlasnik određenih preduzeća. Pa su onda putem PIF-ova pojedinci postajali vlasnici. Ne zna se ni odakle ni kako. Došli smo sada u situacije da su sve te silne neisplaćene obaveze prebačene državi.

Van pameti je da država nije zainteresovana za reviziju privatizacije! Sada im dolazi to na naplatu. Sada moraju uvezati radni staž za više do 50 hiljada ljudi, a za to im treba oko milijardu maraka samo u FBiH. Zna se da je 95 posto ljudi tokom privatizacije ostalo bez posla, pogotovo tokom privatizacija upisom dionica. Oni koji su bagatelno dobili preduzeća prebacili su sve obaveze na državu.

Konačno, moramo radi stranih investitora znati na čemu smo. Zakon o reviziji privatizacije u FBiH je prošle godine usvojen, ali još nije stavljen u funkciju. Nažalost, nismo još došli u fazu da se pljačkaška privatizacija procesuira na sudovima. To će se desiti kada budu doneseni i zakoni o prekršajima te o oduzimanju nelegalno stečene imovine.

Javnost mora da zna šta je s privatizacijom “Feroelektra”, “Sarajevske pivare”, “Klasa”. Rezultat privatizacije “Vegafruita” možda se sada najbolje vidi. Šta je s privatizacijom “Aluminija”, “Granita”? Kako je nestao “Magros”?

Privatizacijom su mnogi postali begovi, feudalci i pokušavaju da stvore raju i kmetove. To je bila suština privatizacije. To se moglo uraditi samo spregom političke i struktura sumnjivog porijekla kapitala.

Mišić: Imamo odgovarajući zakon i izborili smo se da dobijemo Komisiju za reviziju privatizacije. Ta komisija je utvrdila niz nepravilnosti kontrole u određenim preduzećima. Nažalost, sve je ostalo na uočavanju nepravilnosti, ali sudski epilog još nismo dobili. Bojim se da ga neće ni biti. Slaba karika u svemu tome je, sigurno, pravosuđe.

Vas kao sindikalne čelnike često optužuju da radite u interesu vlasti. Je li to tačno i kako to komentirate?

Bajramović: Pogrešno je 2011. godine shvaćen naš potpis na protokol s predsjednicima čije su stranke činile federalnu vlast. U tom protokolu je stajalo da mi kao sindikat djelujemo potpuno samostalno, a da stranke koje čine vlast prihvataju naše stavove.

U toj platformi ništa nije stajalo s čim se sindikat ne slaže. Pošto je pukla platforma, sada neki traže od mene da povučem potpis. Zašto bih to uradio kada platforme više nema? Nova parlamentarna većina, dobio sam obećanje, prihvatiće stavove sindikata. Naši stavovi ostaju isti i moraju se provoditi. Govorili su mi stalno da sam sumnjiv i da sam s vlastima. S kim ću drugo pregovarati ako ne s njima?

Mišić: Dogovor se postiže za pregovaračkim stolom. Danas se mora pregovarati sa socijalnim partnerima, a to su vlada i poslodavci. Kada s njima razgovarate i snagom argumenata dobijete te pregovore, to se odmah pogrešno tumači. Kažu nam: “Vidi ih, druže se s vladom.” Pa izvinite, ta vlada je dobila mandat svog naroda da rješava probleme. Sjedanje za sto ne mora značiti ljubav. Mi imamo svoj kurs. Nikada nisam ni milimetar izdala kurs sindikata.

Mi u Sarajevu moramo se brinuti i o radnicima u Banjaluci i obrnuto

Kakva je saradnja između sindikata RS i FBiH. Imate li zajedničke ciljeve i interese i može li u budućnosti doći do ujedinjenog djelovanja? 

Bajramović: Naša vizija je već odavno da djelujemo na teritoriju cijele BiH, ne vodeći računa ko je Srbin, ko Bošnjak, a ko Hrvat. I dalje smatram da je najveća šansa za potpunu integraciju društva da se djeluje putem sindikata. Vodili smo borbu za registraciju Saveza samostalnih sindikata, pa smo 2002. godine podnijeli tužbu. Spor je trajao do prošle godine, a prema presudi se Savez sindikata BiH prihvata kao pravni sljedbenik sindikata od 1905. godine, što znači da imamo taj kontinuitet do danas.

U ovom trenutku Konfederacija sindikata postoji, trenutno sam ja predsjedavajući, zamjenik je Ranka Mišić, predsjednica Saveza sindikata RS. Glavni odbor mora donijeti odluku šta dalje. Suština je da mi moramo imati jedinstvo akcije i u FBiH i u RS. Do sada se djelovalo odvojeno. Mi u Sarajevu moramo se brinuti i o radnicima u Banjaluci i obrnuto. Mi možemo imati iste oblike djelovanja. To nam treba, ako ništa, radi evropskih integracija.

Mišić: Kao Konfederacija sindikata BiH obraćali smo se Vijeću ministara BiH. Nažalost, predsjedavajući Vjekoslav Bevanda u silnom poslu nije našao vremena da nas primi kako bi se čuo glas sindikata i radnika i u Vijeću ministara, ali vrijeme je pred nama. Ako ne može milom, može i na drugi način.

Radnicima “Vegafruita” treba što hitnije pomoći

Gospodine Bajramoviću, kako Vi komentarišete štrajk glađu radnika “Vegafruita”, koje su poslodavci Selimovići praktično ostavili na ulici?

Bajramović: Nije humano da ljudi štrajkuju glađu. Meni je neshvatljivo da neko može reći za te ljude da su politički izmanipulisani. U to sumnjam, jer samo jedan dan provesti pod vedrim nebom znači da je sigurno egzistencija u pitanju.

Ovaj štrajk u “Vegafruitu” treba da se riješi što hitnije s poslodavcem. Van pameti je da direktorica tog preduzeća daje izjavu kako oni imaju pravo da tuže. Da li su oni građani Marsa ili Jupitera ili su građani BiH?

Izvor: Dnevni avaz