Mjesta gdje uživaju najbolji kuvari svijeta

Iako kuvaju u najboljim i najskupljim restoranima, svjetski majstori kuvanja otkrili su mjesta u Evropi gdje svraćaju zbog vrhunskog, ali i pristupačnog obroka spravljenog na jednostavan i uglavnom tradicionalan način.

Dijelove iz knjige u kojoj vodeći kuvari preporučuju svoje najdraže povoljne evropske restorane od Istanbula do Skandinavije premijerno je objavio britanski magazin “Guardian”.

“La Merenda”, Nica

Primaju samo gotovinu, nemaju telefon i zatvoreni su svakog vikenda. Mali i šarmantni restoran “La Merenda” u starom dijelu Nice jedini je preostali restoran starinskog tipa. Kuvar Dominique Le Stanc, koji je ranije radio u nagrađivanom restoranu “Le Chantecler” (u hotelu “Negresco”) preuzeo je “La Merendu” sredinom devedesetih godina prošlog vijeka, kao mjesto koje je već dvadesetak godina serviralo jednostavnu domaću kuhinju. Promijenio je vrlo malo, a hranu priprema sam u jednostavnoj otvorenoj kuhinji u stražnjem dijelu restorana. Jelovnik, napisan kredom na ploči, kratak je izbor lokalnih klasika i mijenja se s obzirom na godišnje doba, a cijena glavnog jela je oko 20 maraka.

“Bodega Donostiarra”, San Sebastian

Ovaj tradicionalni bar, osnovan 1928. u kvartu Gros, mjesto je gdje ćete zaista naići na lokalne stare goste iz komšiluka, ali i mnoge poznate strance tokom poznatog međunarodnog filmskog festivala. Obilni meni od pintksosa (baskijskih tapasa) i pečenog mesa, uključujući i 800-gramski odrezak čuleta, ide odlično uz čašu ili dvije odličnog lokalnog vina. Ne propustite ni tunjevinu, čili paprike guindilla, a probati morate i poznate morske specijalitete. Cijena kompletne večere po osobi kreće se oko 80 maraka.

“Tapas 24”, Barcelona

Smješten u ugodnom podrumskom prostoru, “Tapas 24” nudi kratki jelovnik delikatesnih zalogajčića koji se prstima jedu s ogledala i ploča za serviranje. Među tapasima su kroketi od usoljenog bakalara, katalonski specijaliteti poput tripica te bikini zalogaji – tostirani sendviči od sira i šunke ukrašeni crnim tartufima. Tu su i burgeri McFoie u kojima se isprepliću okusi govedine, foie gras i hrskavog peciva. Restoran je otvoren svaki dan, a cijena tapasa je oko pet maraka.

“Chez Georges”, Pariz

Iako je glavni grad Francuske pun mjesta sličnog ili istog imena, staromodni bistro “Chez Georges” u Latinskoj četvrti svakako je vrijedan zaustavljanja, barem na čašicu ili dvije. Mjesto koje je 1964. otvorio Georges Brouillet ostavlja utisak da se kroz godine vrlo malo toga promijenilo, od uređenja do stalnih gostiju, koji, na svoju žalost, dugačak i uzak prostor sada moraju dijeliti s oduševljenim turistima. Restoran je otvoren pet dana u sedmici, a cijena glavnog jela je oko 40 maraka.

“Kizilkayalar”, Istanbul

Vlasnici ove zalogajnice na poznatom Trgu Taksim svojom su se hranom željeli odmaknuti od prodavnica brze hrane koje su se sedamdesetih godina prošlog vijeka otvarale u Istanbulu. Svoj su specijalitet nazvali mokri ili islak burger, a poseban je po pecivu umočenom u sos od paradajza, bijelog luka i maslinovog ulja. Sve se peče u posebnim pećima u kojima spravljaju i niz drugih specijaliteta po više nego pristupačnim cijenama.

“Curry 36”, Berlin U gradu sa bezbroj štandova, pa čak i muzejom posvećenom berlinskom specijalitetu currywurstu (kobasicama sa karijem), jedan je, otvoren još 1980, uspio nadrasti konkurenciju. Možda i zbog toga što je smješten kraj stanice podzemne željeznice Meringdam, pa se na njemu čak i u kasnim noćnim satima okupljaju taksisti, vjerni lokalni gosti te hrpa turista. Uz svaku narudžbu pitaće vas “sa ili bez”, što znači da odaberete kakve priloge želite uz kobasicu čija je cijena oko dvije i po marke.

“00100 Pizza”, Rim

Ljubitelji pice u Rimu će, prema preporuci stručnjaka, najbolju pojesti u prodavnici nazvanoj po kombinaciji pozivnog telefonskog broja i oznaci brašna koje koriste u svojim proizvodima. Osim pica, tu su i focacce pugliesi te tramezzini, mali trokutasti sendviči u kojima se, na oduševljenje lokalaca, kombinuju okusi poput tripica, paradajza i mente; volovskog repa, mrkve i celera i slično. Iako se može naći i malo mjesta za pojesti unutra, hrana se uglavnom priprema za van po cijeni od oko 25 maraka za kilogram pice.

“Ostermalms Korvspecialist”, Stokholm

Šveđani bi se sigurno složili da je najbolji hot-dog štand na svijetu upravo u Stokholmu. Među lokalcima on je poznat kao “Bruno”, po imenu njemačkog doseljenika koji ga je otvorio nedaleko od poznate tržnice “Östermalms Saluhall”. Izbor je više nego veliki – od argentinske kobasice chorizo, tuniške merguez, mađarske kabonos do slovenske kranjske, s nezaobilaznim švajcarskim, austrijskim i njemačkim predstavnicima. Čak i vegetarijanci mogu pronaći varijantu za sebe, a sve su kobasice skuvane i poslužene u ugrijanom bagetu s prilozima po želji.

“De Kas”, Amsterdam

Šef Gert Jan Hageman spasio je od uništenja zgradu dječjeg vrtića na jugoistočnom rubu Amsterdama i u njoj 2001. godine otvorio restoran. Obnovljeni staklenik sada je pretvoren u moderan dnevni boravak pun prirodnog svjetla. Razmišljajući kako otići korak dalje, vlasnik je zaključio da je najbolje postati i uzgajivač, pa na mediteranskom meniju nudi povrće i začinsko bilje uzgojeno na vlastitoj plantaži udaljenoj 10 kilometara. Cijena je glavnog jela oko 40 maraka.

“The Coffee Collective”, Kopenhagen

Danci svoju kafu doživljavaju vrlo ozbiljno, a “Coffee Collective” u naselju Norebro nadaleko je poznat kao najbolji kafić u gradu gdje su i konkurencija i kafa vrlo jake. Mini-pržionicu i kafić vodi grupa nagrađivanih Danaca – kupaca i pržača kafe te barista koji sirovine nabavljaju direktno s plantaža širom svijeta.

Ispisali su stranice istorije, ali rijetki znaju za njihovu “neuhvatljivu” stranu.

Izvor: Nezavisne