Na granici nude od igle do lokomotive

Da bi zaradili koju marku ulični prodavci sve češće rade na graničnom prelazu Gradiška – Hrvatska nudeći vozačima CD-ove, DVD-ove, fotografije, ukrase, odjeću i ručne radove kao što su heklani stolnjaci, vunene kape i čarape.

Mnogi prodavci su po cijeli dan na granici, stoje pored puta i trče ka vozačima automobila i kamiona.

Kao i mnogi drugi, prodajem CD-ove, jer sam nezaposlen i ovdje što zaradim to mi je sve. Najčešće radim vikendom, pošto se stranci vraćaju i tad se može pristojno zaraditi. Radnim danom je slabije i nema pretjerano automobila, a nas je sve više prodavaca – kaže prodavac M. R. iz Gradiške.

On dodaje da nije lako raditi na putu po hladnoći i kiši, a da bi prodao robu mora se ići od vozila do vozila i pomalo dosađivati ljudima kako bi prodao CD.

Vozači ponekad čekaju i po pola sata na granici pa veoma često doživimo i neprijatnost od nekog nervoznog vozača – ispričao je M. R.

Najviše pažnje u posljednje vrijeme privlače starice koje, provlačeći se kroz gužvu, nude svoje ručne radove poput heklanih stolnjaka, vunenih čarapa, kao i korpica i kapa.

Prodajem heklanje i slolnjake kao i druge žene ovdje, jer nemam drugog izbora. Starici od 65 godina nije lako stajati po čitav dan na putu, ali šta da radim, drugih primanja nemam. Jedino ovako mogu da zaradim za život, iako nekad i danima ništa ne prodam – kaže Ž. R. koja je izbjegla iz Donjeg Vakufa, a trenutno živi u Gradišci.

Prodavci CD-ova su uglavnom mladi ljudi, koji se već duži niz godina bave ovim poslom, a neki se čak i školuju.

Vikend iskoriste da bi zaradili za džeparac, jer kako naglašavaju, oni najbrži i najspretniji znaju i po 50 CD-ova i DVD-ova prodati za dan i zaraditi i do 150 KM, što je i te kako dobar džeparac.

Nekada je prodaja išla bolje, sad ima dosta konkurencije, a slaba je prodaja CD-ova i DVD-ova, jer danas svi mogu sa interneta da skinu muziku, pa svima ide teško prodaja. Policija nas nekad otjera, a nekad nas ignoriše, i njima je jasno da ovo ne radimo zato što volimo, već da bismo preživjeli – rekao je prodavac koji je htio da ostane anoniman.

Baka M. S. iz sela Dolina priča da je prinuđena da moli prolaznike kroz Gradišku da kupe vunene čarape i stolnjake da bi zaradila koju marku. Cijelo ljeto na 40 stepeni Celzijusa provela je na granici kako bi pokušala da zaradi nešto novca, jer kada dođe zima nema više posla.

Iz Komunalne policije Gradiška ističu da su u više navrata bile organizovane zajedničke akcije s policijom i da su podnošeni prekršajni nalozi.

Nekoliko puta kažnjavali smo mještane koji prodaju robu oko graničnog prelaza, ali su se oni iznova vraćali. Iako su kazne i veće od 1.000 maraka, uz oduzimanje robe, oni i dalje rizikuju i prodaju oko granice. Da bismo riješili ovaj problem, trebalo bi svakodnevno da dežuramo i kažnjavamo ljude, ali zbog mnoštva drugih obaveza takve akcije sprovodimo povremeno – rekli su u Komunalnoj policiji.

Euro, Dolar i Dženifer

Vikendom pored graničnog prelaza sve češće možemo sresti i male Rome sa zanimljivim imenima Euro i Dolar, a sa njima je najčešće i sestra Dženifer.

Oni pješice dođu iz Žeravice, koja je oko pet kilometara od Gradiške. Pričaju da im nije teško, jer će obilazeći kolonu automobila prikupiti novac za hranu. Dječaci kažu da vole vikend i gužve jer tad najviše zarade.

Ima dosta stranaca, pa najčešće dobijemo siću evra, franaka i maraka. Ovdje se najbolje zaradi vikendom kada su gužve i po nekoliko kilometara, jer tada ima dosta stranaca – kaže mali Rom Dolar.

Izvor: Glas