Mihajlović: “Koronavirus? Dva najljepša mjeseca u mom životu…”

Siniša Mihajlović, trener Bolonje, bio je gost emisije Veče sa Ivanom Ivanovićem na televiziji Nova S tokom koje je govorio o brojnim temama među kojima su koronavirus i borba sa leukemijom.

Prvo je otkrio kako je proveo prethodna dva mjeseca tokom kojih su se Italija i cela Evropa borili sa pandemijom koronavirusa.

“Proveo sam dva najljepša mjeseca u životu. Nekim ljudima je koronavirus teško pao, ali gledajući iz moje perspektive, poslije četiri mjeseca u sobi tri sa tri gdje nije mogao da se otvori prozor, usljedio je period sa porodicom, u mom domu i to mi je došlo kao odmor. Mnogo je razvoda u Italiji jer ljudi nisu navikli da su cijeli dan sa supružnicima. Čitao sam komentar jednog čovjeka iz Srbije koji je Italijanima rekao: jel imate hrane, vode i lijekova – imate, e pa mi nismo imali i bacali su još bombe na nas pa se nismo bunili”, rekao je Mihajlović.

Nekadašnji fudbaler Vojvodine, Crvene zvezde, Lacija i Intera prisetio se i borbe sa leukemijom koju je vodio neposredno prije pandemije koronavirusa.

“Svakodnevno treniram, trčim po 10-11 kilometara, radim sa tegovima i mislio sam da ne može da mi se desi da se razbolim. Od leukemije se čovjek brzo umori, lakše krvari, ali ja nisam imao te simptome. Samo mi se jedan dan tokom boravka na Sardiniji desilo da nisam imao snage da ustanem iz kreveta. Poslije dva dana sam u Bolonji otišao na magnetnu rezonancu. Doktor mi je rekao da sigurno imam veliku toleranciju na bol jer mi je cijeli organizam bio upaljen, snimak je bio potpuno bijel, a ja sam prethodno trčao na treningu”, prisetio se Mihajlović i nastavio:

“Potom sam uradio dodatna ispitivanja. Sjećam se da mi je poslije jednog treninga prišao doktor i tražio da pričamo nasamo. Krenuo je da okoliša pa sam mu rekao: reci mi odmah šta je, na šta je on odgovorio da imam leukemiju. Pitao sam ga da li se od nje umire i dobio odgovor da se prije 20 godina umiralo, ali da je danas moguće izlječiti se. Od prvog momenta sam jedva čekao da počnem da se liječim i ni na momenat nisam mislio da neću pobjediti bolest. Poslije bolesti sam postao bolji čovjek, više razmišljam, teže planem i uživam u stvarima o kojima nisam ni razmišljao ranije, koje su mi bile normalne, poput udisanja čistog vazduha”.

Izvor: Buka