Dijelim rižu sa mišom: Ispovijest Srpkinje iz Vuhana – četvrti dio

41 dan..Pola 5 ujutru, opet ne mogu da spavam, po ko zna koji put dočekujem zoru. Pomjeram zavjesu i otvaram prozor da udišem svjež vazduh. U okolnim zgradama nigdje svjetla. Doduše samo na petom spratu susjedne zgrade kao i uvijek svjetlo gori. Mislim u sebi šta rade ti ljudi, da li kao i ja ne mogu da spavaju? U mojoj sobi gori lampa. U zidu se čuje miš. Da miš. Ako me pitate da li ga se bojim, zapravo drago mi je da bar znam da imam nekog u stanu, da nisam sama. Uvijek se budi u 3 poslije ponoći, počne da lupa, I on je živ stvor. Valjda je gladan. Stavljam, u činiju malo pirinča što sam kuvala, pored kreveta, možda izađe da jede. Uzimam kineske papuče i odlazim na terasu. Tu sam iznijela sto i dvije stolice. Volim ujutru tu da sjednem, pijem kafu i posmatram susjedne terase. Mogu da vidim kako žena sprema ručak, čak i osjetim miris. Ovdje ručaju u podne, kad ja ustanem. Pored mene žive muž žena i dijete. Svako jutro mi mahnu uz riječi Ni hao! Doduše prvo se muž pojavi, pa za par sekundi i žena i dijete. Osjecam u njihovim pogledima pitali bi me još nešto, ali se boje, valjda što sam stranac. Gledam nebo, vedro je. Poneka zvezda.. jedna, dvije, tri, četiri. Od kako sam ovdje Mjesec nisam vidjela. Na telefonu puštam pjesmu Vlade Divljana ‘’odnesi me’’. Volim ovu pesmu jer su u njoj satkani stihovi..’’ja čekao sam neki novi dan/ja čekao sam neku toplu noć..ja čekao sam prolječe, ja čekao sam da sa neba padneš ti..’’ sa njom i ja otputujem u skroz drugu dimenziju. Opet čujem kamione, zaprašuju. Trgnem se kao i svaki put, imam osjecaj kao da se vratila 99 godina. Ratno stanje. Čujem ptice, probudile se, počinje vjetar, mogu da ga osjetim na sebi dok mi kosu njiše. Sviće polako. Bacam pogled na sat, vrijeme je da legnem.. Ostavljam otvorena vrata terase, pa kroz dnevnu sobu ulazim u moju. Vidim činija je prazna, srce mi je puno. Moj miš je jeo, sada spava. I meni je vrijeme za spavanje. Sutra je novi dan. Svakim danom vidim kako se mijenjam, ojačala sam, eto, bar nešto dobro. Eh…

Banjaluka.com