Vladimir Vranješ prezadovoljan prvim danima u Ademar Leonu

Mladi banjalučki rukometaš Vladimir Vranješ polako se privikava na novu sredinu.

Stameni reprezentativni pivot prešao je ovog ljeta iz Borca u Ademar Leon i kako kaže, prezadovoljan je prvim utiscima u jednom od najboljih španskih, ali i evropskih klubova.

“Čini mi se da nisam mogao da pređem u bolji klub u ovom trenutku svoje karijere”, kaže 23-godišnji Vranješ i nastavlja:

“Sve je ovdje organizovano na vrhunskom nivou, svako zna šta mu je posao i obavlja ga maksimalno profesionalno. Uslovi za treniranje i napredak mladih igrača su, takođe, fenomenalni. Ma, prezadovoljan sam u svakom pogledu.”

Da li Vam nedostaje Banjaluka?

VRANJEŠ: Ni najmanje. Dobro, nedostaju mi djevojka, porodica, drugari…, ali ovih dvadesetak dana od kada sam otišao prošli su mi kao tren. Evo, stigao sam i u Doboj, pa imam priliku da se vidim sa svima koji mi nešto znače.

Primjetno je da u Ademar Leonu imate zapaženu minutažu u napadu. Šta se to odjednom promijenilo?

VRANJEŠ: Da, do sada sam u Borcu i reprezentaciji BiH igrao isključivo u odbrani. Tako su htjeli moji treneri, ali sada je situacija potpuno drugačija. Moj novi šef Manolo Kadenas mi je odmah rekao da imam ogroman napadački potencijal koji moram da iskoristim. Njegove riječi shvatio sam kao veliki kompliment i zato sada treniram još žešće da bih usavršio igru u oba pravca.

Kadenas mi je rekao da imam ogroman napadački potencijal koji moram da iskoristim, rekao Vranješ

Da li ste stekli utisak da je Kadenas jedan od najboljih španskih trenera?

VRANJEŠ: Taj čovjek ima rukomet u malom prstu. Sve zna. Voli da radi s mladim igračima i skoro nikada ne galami na njih kada pogriješe. Nevjerovatno je strpljiv, u stanju je da vam neki potez pokazuje do besvijesti sve dok ga ne naučite. Kod njega nema protekcija, svi igrači su u istom položaju. Imam osjećaj da ću pod njegovom dirigentskom palicom napredovati do neslućenih visina.

Ekipa Ademar Leona je mlada, kakve su vam ambicije?

VRANJEŠ: Tim je potpuno promijenjen u odnosu na prošlu sezonu. Otišlo je čak 12 igrača, na čija mjesta su došli isključivo mladi igrači. Ambicije su da ostanemo u vrhu španskog rukometa i da u Ligi šampiona doguramo što dalje.

Kako ide učenje španskog jezika?

VRANJEŠ: E, to mi je za sada najveći problem. Priznajem, ne mogu se baš pohvaliti da sam savladao španski jezik, ali i to ćemo brzo riješiti. Idem na kurs i uskoro ću pričati kao pravi Španac.

U Ademaru su, osim Vas, još trojica igrača s prostora bivše Jugoslavije – Faruk Vražalić, Đorđe Golubović i Matej Ašanin. Kako se slažete?

VRANJEŠ: Vražalić mi je kolega iz reprezentacije, a Golubovića i Ašanina sam upoznao kada sam došao u Leon. Sve su to dobri momci uz koje ću se mnogo lakše priviknuti na novu sredinu. Inače, Kadenas obožava rukometaše sa Balkana, kaže da su karakterni, emotivni i, naravno, talentovani.

Jeste li stigli da upoznate grad?

VRANJEŠ: Nisam baš imao mnogo vremena za obilazak, ali ono što sam uspio da vidim, svidjelo mi se. Leon je studentski grad, možda malo veći od Banjaluke. Tamo svi žive za rukomet i kažu da je atmosfera na utakmicama paklena, što mi savršeno odgovara.

Čujete li se sa bivšim saigračima?

VRANJEŠ: Naravno, znam sve šta se dešava u Borcu. Gdje god da budem igrao, to će uvijek biti moj klub i već sada hoću da kažem da ću karijeru završiti u svojoj Banjaluci i svom Borcu. Makar igrao i za džabe.

Zahvalan Bojinoviću i Maglajliji

Ko Vam je pomogao kada ste došli u Španiju?

VRANJEŠ: Mladenu Bojinoviću i Senjaninu Maglajliji ću biti vječno zahvalan. Bakero je, inače, moj idol, čovjek koji me maksimalno podržava već duže vrijeme. Igrao je i on u Ademar Leonu i ne bih imao ništa protiv da napravim karijeru poput njegove. Što se tiče Magija, njega sam poznavao samo površno i to iz reprezentacije BiH, ali to njemu nije nimalo smetalo da mi pomogne kao bratu rođenom. Oduševio me svojim ljudskim kvalitetima i nadam se da ću nekada imati priliku da mu se odužim.

Izvor: Nezavisne