Prodaja knjiga na Trgu Krajine: Samo 10% ide djeci na Kosovu

Riječi “humanitarna akcija”, mnoge od nas asociraju na pronevjeru novca, na prevare na račun milosrđa i bogaćenje moćnika. Navikli smo na to da svoje novce povjerimo organizacijama koje tvrde da na taj način pomažemo onima kome je pomoć najpotrebnija, međutim kasnije saznamo da mali procenat naših para odlazi u dobrotvorne svhe, a ostatak puni džepove organizatora akcije.

Problem nastaje u plasiranju proizvoda od strane organizatora, bili oni ulični prodavači ili ambasadori dobre volje. Naime, kroz njihovu priču mi stičemo dojam da većina novca od kupljenog predmeta ide u dobrotvorne svrhe, što nikad nije slučaj. Marketinški trikovi,  odnosno namjerno zbunjivanje kupaca, su osnovna pravila njihovog posla.

Ulični prodavci knjiga

Konkretan primjer je izdavačka kuća Mitropolije crnogorsko-primorske “Svetigora”, koja širom grada na Vrbasu, ali i Srbije, prodaje časopise za najmlađe, te odskoro i srpski pravoslavni Bukvar koji iznosi 8 KM. Firma koja za Svetigoru trguje u Banjaluci zove se AB card, a njihovi prodavači tvrde da od prodaje ne primaju ništa i da su volonteri.

Preporučena cijena

Novac od prodaje knjiga i časopisa namijenjen je dječijoj kući u Gračanici, u kojoj boravi oko desetero štićenika, ali i invalidima smještenim u manastiru Sveta Petka Izvorska kod Paraćina. Međutim, ono s čim javnost nije upoznata je da se samo 10% od prihoda uvrštava u humanitarne svrhe, ostali novac se koristi za štampanje pomenutih predmeta, a i AB card uzima svoj procenat.

Uspjeli smo stupiti u kontakt i sa direktorom, Protojerejom Radomirom Nikčevićem, koji nam je objasnio da je to što Svetigora i AB card čine sasvim legalna stvar, te da je Svetigora, izdavačka kuća i Mitropolija, najviše pažnje posvetila Kosovu i da im je od 1999. uručila najveću pomoć.

“Mi, djeci u Gračanici, godišnje kupimo odjeću i hranu u iznosu od otprilike 1.000 evra, a 1.000 evra im damo u novcu. Od našeg prihoda 10% iznosi otprilike 200 evra mjesečno. Imamo koncept s kojim omogućavamo da svako dobije po nešto, da pokrijemo troškove izdavanja svojih časopisa. Na svakoj knjizi stoji cijena, niko to ne smije prodati za više nego što to vrijedi. Niko ne smije da podiže tu cijenu i da napravi od toga svoj privatni biznis”, kazao je Radomir Nikčević.

Protojerej Nikčević objašnjava da je Svetigora ugovor sa Banjalučkom firmom AB card potpisala prije otprilike dvije sedmice, te da je trenutna situacija u svijetu razlog zbog kog se sve više ljudi okreće prema uličnoj prodaji, ali da u ovoj situaciji ne postoji ništa sumnjivo.

“To je crkvena inicijativa. Ovo je vrijeme kada svako sumnja u svakoga, ali tu nema nikakve zloupotrebe”, tvrdi Nikčević.

Vrijedi pomenuti da je Protojerej Nikčević direktor izdavačke kuće koja ima četiri časopisa, te da je prošle godine optužen od strane državnog tužilaštva Crne Gore za navodnu zloupotrebu službenog položaja u korist Mitropolije.

Međutim, u slučaju prodaje časopisa, te srpskog pravoslavnog Bukvara, ne dešava se nešto ilegalno, ali veoma mali procenat novca ide u dobrotvorne svrhe. A to je nešto što bi pomenuti ulični prodavači morali saopštiti građanima po prodaji njihovih proizvoda.

Ne zaboravite da su humanitarne organizacije velike firme, te da ta činjenica vrijedi i na zapadu. Tokom cunamija u Aziji, samo 42% novca donirano je ljudima, a ostatak je procurio u ruke onih kojima ta sredstva nisu neophodna. 2002. godine, u Kanadi je otkriveno da jedna od šest humanitarnih organizacija troši više novca na vođenje organizacije nego na dobrotvorni rad. A podaci iz pet američkih država pokazuju da manje od polovine novca prikupljenih od strane neprofitabilnih “prikupljača”, koji su obavezani ugovorom, stigne do dobrotvornih organizacija.

U suštini nikada ne možemo biti sigurni u to da će naš novac zavšiti tamo gdje je i najpotrebniji. Jedino što možemo učiniti je edukovati se o humanitarnim akcijama i organizacijama, te odlučiti koje su najvjerodostojnije i vrijedne našeg povjerenja.