Za dvije godine u Banjaluci oduzeto 14 djece!

Desetine djece u Republici Srpskoj godišnje bude oduzeto od nesavjesnih roditelja koji mališane često zanemaruju, ali i zlostavljaju, i to emocionalno, fizički i polno!

Najmlađe oduzeto dijete imalo samo nekoliko mjeseci i bebe na meti nemarnih roditelja.
Iz centara za socijalni rad poručuju da se identifikacija djece-žrtava najčešće vrši putem dojava bliskih rođaka, prijatelja, komšija i škole, te da se majkama i očevima u RS oduzimaju i bebe stare tek nekoliko mjeseci?!

Prema Porodičnom zakonu, zloupotrebljavanje roditeljskog prava i dužnosti obuhvata fizičko i psihičko nasilje nad djetetom, seksualno iskorišćavanje i eksploatisanje djeteta, dozvoljavanje da konzumira alkohol, navođenje na bilo koji oblik društveno neprihvatljivog ponašanja, napuštanje i nebriga o njemu duže od mjesec dana.

Nasilje u porastu

Oko 10.000 djece u Srbiji trenutno ima staratelja, dok je najveći broj njih, oko 3.000, sklonjen iz primarnih porodica jer su ih roditelji na neki način zanemarivali. S druge strane, skoro 2.000 očeva i majki ostalo je bez roditeljskog staranja, a čak 600 mališana godišnje, iz bezbjednosnih razloga, bude izmješteno iz svojih domova. Jedan od načina borbe protiv porodičnog nasilja, a koji su nedavno najavili ministar policije Srbije i republički javni tužilac jeste i formiranje radne grupe pri MUP-u i tužilaštvu, koja će se baviti ovim problemom. Policajci će dobiti i poseban protokol kako da postupaju kada naiđu na slučajeve seksualnog porodičnog nasilja.
U Centru za socijalni rad Banjaluka kažu za naš list da je prošle godine od roditelja oduzeto šestoro, a 2013. godine osmoro dece, među kojima je najmlađe bilo staro svega nekoliko mjeseci, a najstarije 14 godina.

(Ne)prijavljivanje

“Najčešće se izuzimaju i u drugu porodicu smještaju djeca o kojoj se brinuo jedan roditelj, nakon čije smrti drugi roditelj ne želi ili iz nekog razloga nije u mogućnosti da preuzme tu brigu. Zatim, tu su djeca žrtve zanemarivanja i zlostavljanja, djeca koja su na neki način ugrožena porodičnim prilikama čiji roditelji imaju istoriju nasilja, koji su alkoholičari, mentalno oboljeli, na izdržavanju zatvorske kazne ili koji jednostavno napuštaju djecu – kaže portparolka ovog centra Sanja Malić.

Prema njenim rijječima, na širem društvenom planu potreban je sistem prijavljivanja nasilja, kao i učešće u ovom problemu organa starateljstva, pravosuđa, zdravstva i prosvete.

“Važno je pratiti učinke tretmana, a dijete mora ostvariti pravo na život u porodici, ali ga treba i zaštititi od ponovljenog zlostavljanja. Neprijavljivanje nije pravno sankcionisano, pa ono za građane predstavlja samo moralnu obavezu. Za ustanove, organe i stručnjake koji u njima rade, prijavljivanje je profesionalna obaveza. Svakako, najbitnije je prepoznati zlostavljanje i reagovati na vrijeme. Kada se iscrpe sve mogućnosti da se postigne funkcionalno porodično okruženje, a u porodici ne vidimo nikakve pomake, onda se pokreće postupak oduzimanja roditeljskog prava putem suda. Djeca se smještaju u hraniteljske porodice ili se pristupa postupku usvajanja, jer je to u najboljem interesu djeteta da bi mu bio omogućen pravilan razvoj – kaže Malićeva.

Ona dodaje da ova problematika iz godine u godinu postaje sve složenija, te da je, zbog ekonomske krize i drugih specifičnih faktora, uočljiv i sve veći broj roditelja i djece koji u određenim periodima imaju nekih mentalnih poteškoća.

“Često se u javnosti komentariše da se djeca oduzimaju od roditelja zbog siromaštva, što nije tačno. Naime, u tim slučajevima koriste se druge metode socijalnog rada, kao što su usluge javnih kuhinja, jednokratna novčana pomoć, stipendije i slično” ističe Malićeva.

Interes mališana najvažniji: Bez roditeljskog staranja 550 djece

Prema podacima Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite RS, bez roditeljskog staranja u Srpskoj je 550 djece.

“Mjera oduzimanja roditeljskog prava izriče se samo kad se iscrpe sve mogućnosti koje su propisane Porodičnim zakonom, a koje izriče Centar za socijalni rad. Riječ je o upozorenju roditelja, vršenju stalnog nadzora od organa starateljstva dok postoji potreba, oduzimanju djeteta od roditelja kao mjeri koju izriče sud, i na kraju lišavanju roditelja roditeljskog prava u vanparničnom postupku” kažu u resoru za socijalnu, porodičnu i dječju zaštitu. U ovom resoru dodaju da se, vodeći računa o najboljem interesu djeteta, ono, ako za to postoji mogućnost, prvo smješta u porodicu.

“Ako nema članova porodice koji žele da se prihvate brige o djetetu, ono se smješta u hraniteljsku porodicu, a tek kad se iscrpe sve mogućnosti, u instituciju. Dijete se u nju smješta na period dok je to u njegovom interesu, dok za to postoji potreba, odnosno dok se ne stvore mogućnosti povratka u biološku porodicu. U suprotnom, ostaje u njoj dok ne ostvari uslove za samostalan život” naglašavaju u pomenutom resoru Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite RS.

Prema podacima banjalučkog Centra za socijalni rad, tokom 2013. godine zabilježen je 51 slučaj zapostavljanja, osam zlostavljanja, te 15 slučajeva kombinacije pomenuta dva vida torture nad djecom.

Statistike su pokazale da se najviše zanemaruju djeca do pete, a zlostavljaju mladi između 15. i 18. godine života.

Uloga porodice

U Ombudsmanu za djecu RS naglašavaju da je jedno od osnovnih prava svakog djeteta pravo na život u porodici, kao osnovnoj, prirodnoj i nezamenjivoj sredini za razvoj i odrastanje.

“Polazeći od uloge i važnosti porodice u odrastanju djeteta, njegovo odvajanje od roditelja je mjera koja se preduzima samo onda kada se utvrdi da odrastanje u porodici nije u njegovom najboljem interesu. Ovoj represivnoj meri, nažalost, vrlo često ne prethode preventivne mjere porodično-pravne zaštite utvrđene zakonom, što dovodi u pitanje zaštitu djeteta i njegovih interesa. Ako dijete nema biološku porodicu, ako su roditelji napustili dijete ili iz bilo kojih drugih razloga nisu u mogućnosti da odgovore svojim roditeljskim obavezama, njemu je opet potrebna porodica. Zato se djeca najčešće zbrinjavaju u srodničkim ili hraniteljskim porodicama” kaže ombudsman za djecu RS Nada Grahovac.

Ona ističe da se postupak usvojenja odvija vrlo teško, uz podsećanje da su, od 542 zahtjeva za usvojenje, u 2012. godini realizovana samo 23 usvojenja.

Institucionalna briga o djetetu primjenjuje se kao posljednja alternativa. Najveći broj djece je u srodničkim porodicama koje nemaju status hraniteljskih. Osnovni problem je da te porodice, kojima je povjerena briga o djetetu, nisu pod stalnim nadzorom Centra za socijalni rad – kaže Grahovčeva.

Ona dodaje da su najčešći razlozi za izdvajanje djeteta iz porodice nesređene porodične prilike, vaspitna zapuštenost i zanemarenost, te različiti oblici nasilja nad djecom.

“Prijave kojima se ukazuje na ugroženost djece u porodici najčešće podnosi rodbina dece, odnosno baka, tetka, ujak, ali i komšije i ljekari koji prilikom ljekarskih pregleda djeteta zbog različitih zdravstvenih problema postavljaju sumnju na različite oblike nasilja i zlostavljanja. Međutim, svako izdvajanje iz porodice, bez obzira na razloge koji do toga dovode, dodatni je stres za dijete” naglašava Grahovčeva.

Izvor: Press