Čovjek srca velikog kao Banjaluka

Spomenete li Kastel, Vrbas, lijepe djevojke, Safikadu, Marijana Beneša ili Abasa Arslanagića, prva asocijacija je Banjaluka, ali ništa slabije ne odjekuje ni ime Alije Mahmutovića, poznatijeg odmilja kao Ale.

Za 72 godine, malo koga u gradu Ale nije obradovao nekim pokloničićem.

U slučaju da nema bajaderu, nagradi prolaznika lijepom riječju.

Ale je obilježio djetinjstvo, mladost i život većine Banjalučana, a među njima je i novinar Mišo Vidović.

“Odrastao sam u Banjaluci uz Alu. Njegovo srce je veliko i malo je reći da je dobričina. Nema čovjeka kojeg nije obradovao, a ni Banjalučanina koji se preselio na onaj svijet da se Ale nije pomolio za njegovu dušu”, kaže Vidović.

Osim što pomaže ljudima, kruha nađe i za pse, ribe i golubove, svoje vjerne pratioce.

Na ušću Crkvene u Vrbas nalazi se Alino ostrvo.

Alu specifičnim čine i njegovi hobiji.

Od 1953. skuplja sličice “životinjsko carstvo”.

Imao ih je 50.000 u 200 kompleta.

Banjalučani mu obnovili stan

Danas o Ali brine njegova rodica Biba Dedić-Puškar.

Kod nje je boravio dok su mu renovirali stan koji je prije dvije godine poplavio.

Obnovljen je zahvaljujući akciji brojnih Banjalučana, a najaktivnijima su uručene zahvalnice “Pero Alinog goluba”.

Dobro pamti i brojeve. Prvi Fijat u gradu na Vrbasu, kaže Ale, imao je tablice sa brojem 40-23.

Broj opasača poznatog policijskog vodnika Mitra Medovića bio je 42-031. Godine 1976, u petak 10. septembra, desila se avionska nesreća u Zagrebu sa 176 žrtava, prisjeća se on.

Alina raskrsnica nalazi se kod Gradskog mosta. Na njoj, kao saobraćajac – amater, reguliše saobraćaj od 9. maja 1960, kada su se kod Ferhadije sudarili Praga i vojni kombi.

Nije ga pokolebala ni nezgoda kada ga je prije nekoliko godina nesavjesni vozač udario i pobjegao.

Oporavljao se sedam mjeseci, a i danas osjeća posljedice.

Ovaj čovjek dobre duše živi od invalidske penzije, a dva puta je nominovan i za Aprilsku nagradu Grada Banjaluke.

Izvor: Mondo