Minhen – pravo mjesto za ljubitelje arhitekture, auta i piva (Foto)

Za sve one koji vole užurbanost, rad, red i disciplinu Minhen je pravo odredište. Uz sve to on ostavlja utisak turističkog i ležernog grada, uz potpunu opuštenost i druželjubivost na svakom koraku.

Iako je na mojoj listi za putovanja Njemačka bila pri kraju, put me naveo upravo u prijestonicu Bavarske. Poznavajući ukočenost Nijemaca, te kao ljubitelj renesansnih građevina nisam mnogo očekivala od ovog grada. No, na moju veliku radost bezrazložno sam ga potcijenila. Moje upoznavanje ovog grada je počelo sa Karlovog trga, a odmah sam primijetila kako sve funkcioniše u najboljem redu. Minhen ništa nije prepustio slučaju, te je sve dovedeno pod špagu i nije bilo mjesta za ispade i greške. Prolaskom preko Karlovog trga prošla sam kroz veliku kapiju srušenog srednjovjekovnog utvrđenja, sa kojeg je visila ogromna lutka od oko tri-četiri metra.

U duhu karnevala

Ona je govorila da se u Minhenu trenutno održava Fasching karneval, pa sam primijetila da je i ulična rasvjeta okićena u tom duhu. Ovakvi karnevali se održavaju pred veliki post i proslavljaju se u velikom stilu uglavnom u katoličkim zemljama i na germanskom govornom području. Koračala sam tom dugačkom ulicom koja je ujedno pješačka zona i stari dio grada, a Minhen je odisao nekom čudnom mirnoćom iako je sve vrvjelo od ljudi koji su se mahnito kretali unaokolo. Iako nosi pravu notu jednog njemačkog grada, neće ostaviti ravnodušnim ni one koji su tu zbog arhitekture i umjetnosti, a ni one raspoložene za šoping, kupovinu suvenira ili zabavu.

Duž ove ulice dominiraju građevine u gotskom stilu, ali i veliki broj butika svjetski poznatih dizajnera, pa sve do onih koji predstavljaju njemačke brendove. Prvo sam zavirila u prodavnicu poznatog Bajern Minhena, bila sam začuđena tim kako su od fudbalskog kluba napravili brend u čijoj se prodavnici nalazi oko hiljadu različitih artikala sa pečatom ovog kluba. Moju pažnju je zaokupila i “Ferarijeva” prodavnica. Na prvu sam shvatila da mi je potrebno pravo bogatstvo ukoliko bih htjela nešto da kupim, te sam samo malo razgledala, a interesantnim mi se učinio “Ferarijev” bolid koji je stajao odmah na ulazu kao izložbeni primjerak.

Legenda o đavolu

Dalje niz šetalište nalazio se i fakultet lova i ribolova, ispred kojeg je stajala statua vepra napravljena po ugledu na vepra iz Firence. Naravno, bio je opkoljen turistima jer, po legendi, svako ko ga pomazi po njušci će se vratiti u ovaj grad. Iako ne najraskošnija građevina, meni se u pamćenje urezala katedrala u samom centru grada. Radi se o crkvi iz perioda kasne gotike. Sagrađena je od kamenih blokova bez ikakvih ukrasa, ali njena priča govori umjesto nje. Ona ima dva najveća tornja u cijelom Minhenu, te njena unutrašnjost obiluje svjetlom, što baš i nije slučaj u gotičkoj arhitekturi. Izgradnja je trajala svega 20 godina, što je malo za ovako masivnu građevinu. Ali iza toga leži jedna interesantna legenda. Prema njoj je arhitekta Jorg von Halsbach sklopio dogovor sa đavolom, da će izgraditi crkvu bez ijednog prozora, a zauzvrat će mu đavo pomoći da brže dovrši gradnju. Nakon što je sagrađena, arhitekta ga je doveo na centralno mjesto odakle se ne vidi nijedan prozor jer su svi zaklonjeni stubovima. Nakon što je đavo saznao da je prevaren, izletio je napolje za sobom ostavivši stopu u pločniku, te po legendi on i danas kruži oko crkve kao neprestani povjetarac. Stopa još stoji unutra i zaista se s tog mjesta ne vidi apsolutno nijedan prozor. Ne znam da li sam bila uživljena u priču ili je zaista klima takva, ali dok sam dolazila do katedrale duvao je lagani povjetarac.

Ulaz u ovu crkvu je besplatan, ali se može penjati na južni toranj i to zadovoljstvo košta samo dva evra. Na moju žalost toranj je trenutno bio zatvoren zbog renoviranja. Kažu da se život ne mjeri brojem udisaja, već mjestima i trenucima od kojih nam zastaje dah… Tako sam i ja ostala bez daha u trenutku kad sam stupila na Marienplatz. Ni u snovima nisam mogla očekivati takvu građevinu u Minhenu. Ovim trgom, koji je ujedno i najveći, dominira masivna, detaljno ukrašena zgrada i Marijin stub. Ova građevina je poznata po muzičkoj spravi koja ima 43 zvona i uz muzičke tonove šareno lakirane bakrene figure prikazuju turnir pri kneževskoj svadbi iz 1568.

Muzej BMW-a

Otići u Minhen a ne vidjeti muzej BMW-a i čuvenu zgradu od četiri cilindra bi bila prava šteta. Iako nisam pretjeran ljubitelj automobila, morala sam da iskusim čari Njemačke u potpunosti. Samim tim što sam bila u pratnji svog momka, dolaskom u ovaj muzej osim razgledanja dobila sam i pozamašno predavanje o autima, motorima i sličnim stvarima. Prvo smo posjetili BMW-ov izložbeni salon u kojem su bili predstavljeni novi modeli koji tek treba da se plasiraju na tržište, kao i nove tehnike hibridnih automobila. Šetnja po ovom salonu je besplatna, dok se ulazak u muzej plaća šest evra. Pored automobila u muzeju se nalaze avioni i motori istoimene firme, te se mogu vidjeti modeli od najstarijih do najnovijih. Na posljednjem spratu se nalaze meni omiljeni rols-rojsevi, desetine izloženih auta su postavljene tu kako bi svi posjetioci mogli da uživaju u njihovim savršenostima.

Još jedna neizostavna destinacija za turiste je čuvena pivnica “Hofbrauhaus”. Pored dobrog piva, fantastičnog enterijera autentičnog za 17. vijek, ovo mjesto je poznato po tome što je upravo ono bilo jedno od omiljenih mjesta Adolfa Hitlera, u kojem je on držao veliki broj govora. Iako su cijene nešto više jer najmanje pivo od pola litre košta sedam evra, to ne igra veliku ulogu kod turista i ostalih koji po minutu popiju nekoliko stotina litara piva. Nakon Minhena sam odlučila da ne sudim o mjestima i stvarima prije nego što ih upoznam, tako da je od sada moje omiljeno mjesto tamo gdje nikad nisam bila.

Izvor: Nezavisne