Hljeb i cigarete kupuju “na teku”

U većini prodavnica, marketa i mesnica sve je više građana koji traže da kupljene proizvode plate nekoliko dana kasnije, kad prime platu ili penziju. Trgovci se žale da sve više građana traži da hljeb, mlijeko, ali i cigarete plate “na teku”.

Većina trgovaca se trudi da izbjegne davanje robe na veresiju, ali kažu da je to gotovo nemoguće.

Prodavačica Božana Vujmilović kaže da je u prodavnici u kojoj ona radi sve učestalija kupovina osnovnih životnih namirnica na veresiju.

“Sve i svašta kupuju “na teku”, od hljeba, pa do cigareta. Većina mušterija je redovna po pitanju mjesečnog plaćanja, mada ima i onih koji ne plaćaju redovno, pa se poslije kriju od nas mjesecima”, rekla je Vujmilovićeva.

Dodala je da nerado daju robu na odgođeno plaćanje, ali da su zbog opstanka same prodavnice primorani na to.

“Visina tih dugova se kreće od 20 pa do 500 i više maraka. Najviše “veresijaju” ljudi srednjih godina. Stariji građani su mnogo pošteniji, uzmu neku sitnicu, pa kad dobiju penziju, plate”, kaže Vujmilovićeva.

U mesnicama ističu da su građani u posljednje vrijeme i meso počeli da kupuju “na crtu”.

Vlasnik mesnice Milenko S. kaže da mu se dešavalo da dođu i uplakane mušterije tražeći kilogram mesa, kunući se u djecu da će novac donijeti do prvog u mjesecu.

“Jednostavno ne mogu, a da ne dam takvim ljudima meso na veresiju. Mada u posljednje vrijeme ima i građana koji koriste moju dobrotu, pa nemilice traže meso na ovaj način”, požalio se Milenko S.

Predsjednik Asocijacije samostalnih trgovaca regije Banjaluka Bogdan Marjanović kaže da je samo dobra volja i želja vlasnika prodavnica da daju robu na teku, kako bi pomogli mušterijama kojima je to zaista potrebno.

“Dok su veliki tržni centri izmislili razne načine, slične veresiji, kako bi privukli kupce, kao što su kartice i slično. Potrošačka korpa na mjesečnom nivou iznosi oko 1.800, a prosječna plata je 800 maraka, pa su ljudi primorani da idu u zaduživanje”, rekao je Marjanović.

Penzioner

Penzionerka Jelica Bojić kaže da, kad god to može, izbjegava da kupuje na veresiju.

“U prodavnici gdje redovno pazarim, kad nemam para, trgovac me upiše u knjigu, pa kad primim penziju, sve to izmirim. Ali tada najčešće kupujem ono što mi je neophodno, mlijeko i hljeb”, rekla je Bojićeva.

Izvor: Glas Srpske