Vještačka fotosinteza od vodonika pravi gorivo budućnosti?

Vodonik je svuda oko nas i ima ga dovoljno da pokreće automobile do beskonačnosti – ipak, ovaj ekološki najprihvatljiviji izvor energije još uvijek je izvan komercijalnog dosega.

Ekipa talentovanih naučnika navodno je uspjela ono što drugima nije pošlo za rukom. Umjesto da električnu energiju za elektrolizu dobijaju putem solarnog panela te je potom prenose uređaju za elektrolizu kako bi njome razdvajao vodonik od kiseonika, na Stanfordu su odlučiti napraviti kombinaciju dvije mašine, što je navodno jeftinije i mnogo učinkovitije.

Na ovaj način jedna ćelija napaja polovinu reakcije kojom se dobija vodonik, a druga – kiseonik. Problem je u tome što najučinkovitiji materijal koji se koristi kod izrade panela, silicijum, ubrzano korodira u ovim uslovima, zbog čega mu životni vijek pada na tek nekoliko sati.

Fotonaponski sistemi mogu se izrađivati i od drugih materijala, poput metalnih oksida, no oni nisu ni približno efikasni kao silicij. Na Stanfordu su sada otkrili način na koji vuk može bit sit i koza cijela.

Silicijum su presvukli tankim zaštitnim slojem nikla debelog tek dvije bilijuntine metra. Prvi testovi su pokazali da niti nakon višednevnog korištenja na silicijumu nema baš nikakvih oštećenja.

Premda smo, tvrde naučnici, još uvijek daleko od komercijalizacije ove tehnologije, riječ je o revolucionarnom iskoraku. Da bi bio ekonomičan, ovakav bi sistem trebao funkcionisati bar pet godina, a pred Stanfordom je da dokaže da je to moguće.

Izvor: Tportal