FK “Borac” – od 1925. do danas

Za sve Banjalučane, koji sigurno uvijek žele saznati nešto više o svom ponosu, premijerligašu sa Vrbasa, donosim vam neke istorijske činjenice vezane za Borac.

FK Borac iz Banjaluke osnovan je još 1926. godine.  Da budem precizniji, osnovan je od strane grupe trgovačkih putnika koji su se redovno okupljali u gostionici “Putnik” u Banjaluci. Postoji dilema da li je Borac ustvari osnovan 1925. ili 1926. godine i mnogi će reći da je ustvari u pitanju 1925. godina. Ipak, istina je da je dogovor o osnivanje kluba održan 1925. godine, ali je zvanična skupština osnivača kluba održana 4. jula 1926. godine. Davnom sastanku prisustvovali su Nikola i Mile Pucar, Božidar i Branko Ilić, Mustafa Softić, Rudi Hiter, Savo Novaković, Emil Zrelec, Žarko Vranjašević, Brane i Mile Stefanović, te još nekoliko trgovačkih pomoćnika. S obzirom na godinu osnivanja, Borac se vodi kao jedan od najstarijih klubova u Bosni i Hercegovini.

Mnogi od ovih ljudi vjerovali su ustvari da će osnivanjem ovog fudbalskog kluba i organizovanjem te vrste uspješnije da se bore za svoja radnička prava.

Što se tiče samog imena, Borac, mnogi smatraju da je ime dobio od Veselina Masleše.  „Ako se borite, ukoliko ćete se boriti za svoja radnička prava, zašto vam se i klub ne zove Borac“? To su bile riječi Veselina Masleše.

Upravo tako, klub je dobio svoje prvobitno ime: Radnički sportski klub “Borac”. Predsjedničko zvanje za RSK “Borac” dobio je Rudolf Hiter, Savo Novaković je postao podpredsjednik, a Mustafa Softić i Nikola Kuković prvi, odnosno drugi sekretar kluba. Također je izabran i nadzorni odbor na čelu sa Đokom Jovanovićem kao predsjednikom.

Prije prvog svjetskog rata treninzi i sve ostalo vezano za fudbal, odnosno utakmice, zvanične i nezvanične, odvijalo se na Banjolučkom polju. Kako je fudbal mamio sve više pažnje u gradu na Vrbasu, javila se potreba i za novim, pravim stadionom.

Što se tiče stadiona na kojem igra banjalučki ponos, nekada se zvao Stadion Bana Kujundžića. Napravljen je kao domaći teren ekipi FK “Krajišnik”, koji je četrdesetih godina prošlog vijeka bio mnogo poznatiji i čuveniji klub od Borca. Tačan datum otvaranja stadiona je 5. septembar 1937. godine, a veliku vijest o svečanom otvaranju stadiona „Bana Kujundžića“ prenijele su i tadašnje „Vrbaske novine“.

Upravo na temeljima tog malog stadiona, na kojima je prve male drvene tribine konstruisao inženjer Žarko Malić, ponikao je sadašnji „Gradski stadion Banjaluka“.

Da ne ostanem dužan informaciju o stadionu, jer sam već rekao da je pripadao FK “Krajišnik”. U punom jeku ratovanja prošlog vijeka FK “Krajišnik” je bukvalno nestao i upravo po završetku ratnih stihija, dobio je današnji naziv i služi kao domaći teren Fudbalskog kluba “Borac”.

Borac je u sezoni davne 1973./74. godine bio finalista kupa SFRJ, a u sezoni 1987./88. bio je i osvajač istog, što su bili i najveći uspjesi u doba bivše Jugoslavije.

Već u bližoj prošlosti crveno-plavi su sazreli i postali jedan od najboljih klubova u Premijer ligi BiH. Najveće uspjehe doživjeli su u sezoni 2009./10. kada su osvojili Kup BiH i 2010./11. kada su postali šampioni Premijer lige. Osim toga, osvojili su i tri puta Kup Republike Srpske, te su učestvovali i u kvalifikacijama za Ligu UEFA i Ligu prvaka u kojima su se plasirali do drugog predkola.

Zanimljivo istraživanje 2006. godine uradile su novine Glas Srpske u kojima su nekadašnji igrači, treneri i ostali ljudi koji su cijeli život proveli vezani za FK “Borac” , napravili „Idealnih jedanaest“ u istoriji ovog kluba. Idealnu jedanaestorku čine: Marjan Jantoljak, Velimir Sombolac, Nenad Gavrilović, Milorad Bilbija, Atko Kasumović, Momčilo Spasojević, Zoran Smileski, Aleksandar Mastela, Tomo Knez, Husnija Fazlić i Abid Kovačević.

Ovih imena će se vjerovatno sjetiti oni malo iskusniji i stariji ljubitelji boja banjalučkog kluba, a nadam se da će se i mlađi bar malo zabaviti uz ove podatke. Uostalom, o voljenom klubu se uvijek treba učiti i uvijek ga bodriti.