Pernata jakna 50 KM, crni sako poznate marke 25 KM, haljina 15 KM, kožne čizme 45 KM, poslovna košulja 7 KM, pamučna majica 5 KM, vuneni zimski dodaci od 4 do 10 KM, bunda 200 KM…

Onaj ko je nosio second hand (eng. second hand = druga ruka) odjeću ranije je bio čudan, neshvaćen od šire zajednice, koja se pitala kako neko može da nosi tuđe stvari. Međutim, ovaj trend se iz godine u godinu mijenja, što potvrđuju i mnoge prodavnice koje prodaju korištenu i nošenu robu. U ovim prodavnicama može se naći sve, od malih sitnica, do velikih pernatih jakni, kaputa, ski odijela i slično…

Pernata jakna 50 KM, bunda 200 KM, crni sako poznate marke 25 KM, haljina 15 KM, kožne čizme 45 KM, poslovna košulja 7 KM, pamučna majica 5 KM, vuneni zimski dodaci od 4 do 10 KM…

Ovo je samo dio asortimana prodaje na koje smo naišli u prodavnicama polovne odjeće širom grada, kojima je zajedničko to da u njima možete pronaći kvalitetnu, a jeftinu robu.

Globalni trend second hand prodaje ima dugu istoriju. Do kraja 19. vijeka polovna odjeća bila je važna u oblačenju ljudi. Tek je kroz industrijalizaciju i masovnu proizvodnju odjeće stanovnicima bilo omogućeno češće kupovanje nove, tek proizvedene, robe. Od Drugog svjetskog rata prodaja polovne odjeće znatno je porasla na globalnoj razini. Sa pojavom ekoloških pitanja ljudi sve više uče kako da se prijateljski odnose prema okoloni, a kupovina u second hand prodavnicama jedan je način da smanjujemo zagađenje i recikliramo ono što imamo. Internet i online prodaja još više su doveli do popularnosti prodaje korištene robe.

Banjalučanka M.T. koju smo sreli u jednom second hand shopu u Banjaluci rekla nam je da voli da obilazi prodavnice sa polovnom odjećom, kojih ima mnogo u Banjaluci, te da često u njima kupi i potpuno nove stvari.

„Odjeća, obuća i ostali modni dodaci koje pronalazim u ovim radnjama su zaista odlični i kvalitetni. Povoljno mogu da kupim kožne jakne, tašne, čizme, markiranu odjeću za koju znam da je kvalitetna. Za taj novac možda bih mogla da kupim nešto jeftino, a novo. Sedmično obiđem nekoliko radnji u kojima sam redovna mušterija i uvijek kupim nešto, nekad sitnicu, nekad nešto više stvari, zavisno od toga koliko imam novca“, rekla je ova Banjalučanka.

Vlasnica jedne radnje u centru Banjaluke rekla je da su kupci u njenoj radnji iz raznih društvenih slojeva. Ima ljudi koji nemaju mnogo novca, ali ima i bogatih ljudi koji rade kao advokati, ljekari i slično.

„Uglavnom su to žene. Ima onih koje dolaze redovno, ali ima i onih koji rjeđe posjećuju radnju, ali većina ljudi se ponovo vrati. Nedavno je bila žena koja se za stotinjak maraka obukla za cijelu sezonu. Kupila je čizme, kaput, košulju, haljinu i još jedan tanki džemperčić. Bila je presretna, jer je sva odjeća kvalitetna, čizme su kožne i dobro očuvane, poslovna košulja nova, a ostatak kupljene robe u jako dobrom stanju. U prodavnicama sa novom robom za ovaj novac vjerovatno bi se mogle kupiti samo čizme, a o kaputu i ostaloj odjeći ne bi se moglo ni misliti“, kazala je vlasnica second hand radnje.

Sanja Gojković, vlasnica radnje „Druga šansa“ – second hand, vintage, retro, rekla je da je počela kupovati odjeću u second hand shopovima još prije 10 godina. Prisjeća se da su je tada svi gledali kao čudaka koji nosi ”bog zna čije iznosane stvari”, ali danas se situacija potpuno promijenila.

„Konačno je prihvaćen trend kupovine u second hand shopovima, što je u inostranstvu već odavno normalna praksa. U ovim radnjama garderoba je jeftinija do 50 odsto, pa i više u odnosu na prodavnice nove odjeće. Kriza je pogodila svačiji džep. Ljudi me svaki dan zovu i pitaju da li otkupljujemo robu, jer mnogo nas ima odjeću koju smo obukli samo jednom. Mada, što se tiče moje radnje mi još uvijek ne otkupljujemo odjeću, ali imamo u planu“, kaže Gojkovićeva.

Objašnjava da je roba koja se nudi u „Drugoj šansi“ uvezena iz Engleske, a imaju jako kvalitetne stvari high street trgovina kao što su Topshop, Asos, Zara, River Island, Free People, Atmosphere, G21, Next itd. koje se nalaze u jednom dijelu radnje i njihova cijena je dosta veća u odnosu na one manje kvalitete.

„Second hand shopingholičari, a i ja sam jedna od njih, jer iako imam svoju radnju obavezno obilazim sve druge u gradu, savjetuju da je najbolje kupovati spontano, jer nikad ne znate sta ćete tu pronaći, ali znajte da će biti jedinstveno i originalno, a ono što je najvažnije i jeftino. Doduše, moj second hand nije kao drugi u gradu, jer mi biramo svaki komad koji unesemo u radnju, ali se ne može desiti da uđete i odete kući praznih ruku, jer niste uspjeli iščupati ni jedan atraktivan komad garderobe, pošto je kod nas svaki komad jednostavno genijalan“, kaže Gojkovićeva.

Njeni kupci su uglavnom žene, jer one inače više vole kupovati, mada ponekad dođe i neki muškarac, ali samo da obraduje svoju ljepšu polovinu, jer trenutno imaju samo žensku garderobu.

„A kada bih morala reći šta se najviše kupuje, ne bih mogla izdvojiti samo jednu stvar. Ide sve – od hlača do haljina, suknji, marama, košulja, cipela i torbi. Oni koji dolaze kod mene u radnju su obično oni sa malo drugačijim ukusom, koji znaju da su to kvalitetni komadi odjeće za koje su sigurni da ih niko drugi neće šetati gradom! Iako je do skora veliki broj ljudi imao predrasude prema kupovini u second hand shopovima, jer su se uglavnom vezivali sa prodavnicama za siromašne, ta situacija se znatno promijenila. I kod nas se konačno u ovakvim i sličnim radnjama kupuje bez stida“, zaključuje Gojkovićeva.

ŠVORC – VINTAGE ŠOP/ART SERVIS U BANJALUCI

U Banjaluci je pokrenut zanimljiv projekat pod imenom Švorc. Ovo je vintage šop/art servis koji je nedavno započeo sa prodajom i promocijom putem Facebooka.

„Kako smo na samom početku, ljudi su vrlo zainteresovani, što nas baš raduje! Koncept Švorca je već viđen u svijetu, ali kod nas ne postoji ozbiljan šop koji bi obuhvatao ne samo polovnu garderobu i obuću, već i vintage namještaj, kućni dekor i slično. Pri tom pazimo na mnogo faktora i švorc standarda koje želimo da ispratimo. Pošto je ovo Bosna, i pošto se naš narod pomalo stidi kupovati polovnu odjeću, i kako je poprilično teško u lokalnoj sredini napraviti nešto originalno, a ujedno i isplativo, Švorc ima svoje fanove, redovne mušterije i puno upita! Sasvim dovoljno razloga da nam se ne skida osmijeh sa lica, i time potvrđujemo sami sebi da smo na pravom putu“, kažu iz Švorca.

Objašnjavaju da cijene Švorc artikala zavise od mnogo faktora, a ističu da Švorc bira robu.

„Jedan poseban odnos u tom smislu, jer tržište za ono što Švorcu treba je ogromno. Tiče se tuđih ormara, pa možda i baš tvog dragi čitaoče, sve do buvljaka širom Planete. Na primjer, zanimljiv je ulov sa buvljaka u Barseloni, gdje me moj diler/dobavljač za područje EU, inače drugar koji puno putuje, nazove sa lica mjesta sa pitanjem: šta ti treba za Švorc?! Nije li to specijalan tretman u svakom smislu? E taj komplet iz Barse nije na prodaju, joššš“, kažu iz Švorca.

Dodaju da je nekad za jednu vintage haljinu, na primjer proizvedenu u Jugoslaviji, potrebno preći i do 600 kilometara, što, naravno, utiče na cijenu. Napominju da je takva cijena opravdana i iz razloga što vjerovatno više niko nema takvu istu haljinu, a žene su vrlo osjetljive na to i vole da budu jedinstvene. Ističu da vode računa i o muškoj kolekciji, te da sad u ponudi imaju i sjajnu seriju vunenih džempera!

„Iz ponude bismo izdvojili par dizajnerskih komada, poput Prada i Bally cipela, Iceberg džins suknje, Trussardi i GFF okvira za sunčanice ili dioptriju, do nekih kul i šik predmeta za kuću: lampe, ogledala, vješalice. Dizajnerski komadi su najtraženiji, ali i neke kežual krpice koje nemate u lokalnim radnjama, a trenutno su svjetski trend. Duboke replay farke iz 90ih, ili večernja haljina iz mariborske trikotaže iz perioda Jugoslavije, pure šik“, kažu iz Švorca.

Izdvajaju i jedan arts&crafts eksperiment na kojem Švorc trenutno radi, a to je da pokreću testnu prizvodnju tekstilnih modnih dodataka – Made in Švorc, što će uskoro i biti objavljeno na njihovoj facebook stranici.

NABAVKA ROBE ZA SECOND HAND PRODAVNICE

Nabavka robe za second hand prodavnice može se obavljati kod nekih velikih izvoznika robe u inostranstvu, gdje se roba se plaća po kilogramu ili po vreći. Oglasi preko kojih se polovna roba prodaje na veliko mogu se naći i na internetu.

Na jednom od oglasa na koje smo naišli na internetu stoji da se prodaja polovne robe vrši na komad ili na vreću-kilogram, te da svi kupci dobijaju fiskalni račun. Najviše prodaju brendove H&M, Biaginni, Esprit, Amitsu, Zara, Mango, Nike, S.Oliver i slično.

„Ako želite netaknutu robu od direktnog pošiljaoca iz Austrije cijena je 4.5 KM po kg, a računajte na mogući otpad oko 10-20 odsto, jer bude flekavih stvarčica. Ako vi birate šta vam treba, cijena je 6 KM po kg za brendiranu robu extra i prve klase, a imam i robu prve i druge klase po cijeni od 3KM po kilogramu. Ako se uzme neka veća količina, onda može i po 2 KM po kilogramu. Jakne za zimu prodajem 5 KM po komadu, a kožne 10 KM po komadu. Treba da znate da u ovoj netaknutoj robi bude roba za ljetnju i zimsku sezonu, a tu bude i ski odijela, radnih odijela, tašni, kaiševa, posteljine, zavjesa, stolnjaka, pidžama, nešto manje patika i cipela“, stoji u ovom oglasu.

Izvor: BUKA

Pročitajte slične tekstove:

• Odjeća za marku, TV za 25 KM
• Druga ruka za svačiji džep
• Deset stvari koje bi možda trebalo kupovati polovne!
• Šta je to vintidž moda?