Tužna priča košarkaša Borca: Treniramo za čuda (Foto)

Share on FacebookTweet about this on Twitter
Preporuči na Viberu Pratite nas putem Vibera

Objavljeno: 16. 7. 2016

Svaka priča traži svoje riječi, a ova je počela onda kada su riječi prestale. Baš kao kada u Samardžićevoj ‘Nebeskoj udici’, Kaji i ekipi padne na pamet da poprave košarkašku halu u kojoj su prije bombardovanja igrali basket, dok ideju svi ostali smatraju suludom, nekolicina entuzijasta i dalje vjeruje.

Isti takvi paraju đonove o parket dvorane u Boriku, ježe se na svaki treptaj glasnica sa tribina, bore za ime na prednjoj strani dresa, žive san. Pet ličnih, ali njihovo vrijeme još nije isteklo!

U Sportskoj dvorani ‘Borik’ straha nema, možda zato što publika instinktivno osjeća da se u trouglu navijača, igrača i košarkaške tradicije može stvoriti jedan poseban kvalitet, snaga kojom se može pobijediti finansijski nadmoćniji rival. Tako utakmice u ‘Boriku’ dobijaju i svoju etičku i metafizičku komponentu. Zato ‘Borac’ i jeste prije svega ideja, koja uspijeva da funkcioniše bez obzira na sve smjene u igračkom i trenerskom kadru. U ‘Boriku’ se ne igra samo za koš, već za huk u kome se ne vidi, ali se osjeća žeđ za pravdom i žeđ za slobodom. Takav huk nijedna želja za zabavom ne može da proizvede, pik end pop, tri poena!

U neka sretnija vremena na tribinama u ‘Boriku’ nije se moglo naći prazno mjesto, posebno kod evropskih utakmica. Međutim, ispadanjem kluba u Prvu ligu Republike Srpske samo najodaniji navijači, simpatizeri i zaluđenici u basket ostali su uz banjalučke crveno-plave, uz tradiciju najstarijeg košarkaškog kolektiva u Bosni i  Hercegovini stvorenog daleke 1947. godine. U novijoj istoriji Banjalučani su bili šampioni Bosne i Hercegovine u zajedničkom prvenstvu i postali prvi klub iz Republike Srpske koji je odmjerio snage u nekom od evropskih takmičenja poslije ratnih sukoba. O prestižu Borca svjedoče i nastupi u Kupu Radivoja Koraća i Kupu Rajmonda Saporte, gdje je rame uz rame svoj kvalitet na parketu pokazivao uz najveće klubove Evrope. Takođe, prvi je klub iz Bosne i Hercegovine koji je nastupao u regionalnoj Jadranskoj ligi, dvije sezone u nizu 2002/03 i 2003/04.

„To je bilo srećno doba. Atmosfera je bila fantastična! Možete da zamislite da se prije meča moralo dolaziti čak i dva sata ranije da biste zauzeli mjesto u dvorani. Prepuno je bilo uvijek, nikad ispod pet hiljada ljudi na utakmicama evropskog takmičarskog ranga. Znalo se događati da ispred Borika ostane i dvije hiljade gledalaca koji nisu uspjeli da kupe kartu na vrijeme”, prisjeća se trener Bojan Božić.

Ne tako davno slavna ‘Sijena’, kasnije redovni učesnik Fajnal Fora Evrolige, polagala je oružje pred ‘Pivarima’.

Proteklu sezonu, najtežu u istoriji kluba, cijeli kolektiv OKK ‘Borca’ radio je i igrao praktično volonterski gdje ih je pratilo pregršt problema, bez ikakvih primanja iz čiste ljubavi prema klubu i košarci. Najmlađa i najneiskusnija, ali ekipa sa najvećim srcem na parketu, učinila je ponosnim svakog simpatizera ovog kluba, kako u Banjaluci tako i van nje, sačuvavši opstanak u dosadašnjem rangu takmičenja, ali najvažnije sačuvavši postojanje samog ‘Borca’. Zacrtan, a sada već ostvaren cilj nije opravdavao ispadanje ‘Borca’ iz Prve lige RS!

Mikeš, Samardžić, Nikolić, Dragičević, Todorovac i ostali prvotimci kažu kako u klubu prije svega sve počiva na drugarskom odnosu, sve se shvata kao timski rad i timski duh, jer se samo tako može napredovati i kao ekipa i kao pojedinac. Trener se prema njima odnosi prijateljski, uzimajući u obzir njihove školske obaveze i pružajući im svu svoju podršku i znanje da bi napredovali u karijeri. Ljubav, drugarstvo, želja za uspjehom, ljepota igre, želja za takmičenjem – sve su to razlozi koji su ove sjajne mladiće privukli ovom sportu. Mladiće koji svoje  uzore nalaze u Teodosiću, LeBronu, Bodirogi, Kariju i koji su baš ono kako se ovaj klub i zove ‘BORCI’, teško bi ih bilo zamisliti kao ljude koji odustaju, a oni od ‘Borca’ odustali nisu!

„Asocijacija na riječ ‘Borac’ nas odmah usmjerava na sportsko društvo koje je prenijelo ime ovog grada širom Evrope, pa između njih i košarkaške sekcije koja se takmičila u  rangovima svih većih liga bivše Jugoslavije i Evrokupu, Borac je Banjaluka, Borac su ’Lešinari’, Borac je ljubav, Borac su ’Najzagriženiji’”, naglašavaju oni.

Dresovi u kojima brane klupske boje  stari  su više od sedam godina jer nemaju novca za novu opremu, te su prinuđeni da nose grb Nektar piva kao sponzora, iako on to nije već godinama. Nemaju osnovne uslove za rad i funkcionisanje jednog takvog kolektiva, a finansijska podrška  praktično ne postoji.

Gradske vlasti su nezainteresovane za sport, generalno u gradu vlada loša klima što se tiče pomaganja sportskim kolektivima, pa tako i OKK ‘Borac’, sva sponzorstva i donacije su tolikog ranga da se samo pokriju troškovi organizacije putovanja i domaćih utakmica da bi se uopšte odigralo takmičenje, s razočaranjem objašnjavaju prvotimci.

„Nismo odustali od Borca, jer je ovo naš klub, naš grad, zbog  ljubavi prema njemu i ljudima koji se bore za njegovu egzistenciju, zbog navijača. Nismo odustali jer smo rođeni u ovom gradu i moramo dati sve od sebe da bi Borac opstao, jednostavno to zašto nismo odustali ne može se opisati. Borac i grad zaslužuju da se borimo za njega, nije ovo mali klub!”, tvrde oni, dodajući  da su ambicije za iduću sezonu usmjerene na plejof, a ni pojačanje igračkog kadra neće izostati.

‘Borikom’ se nakon dugo vremena ponovo prolamaju Borčeve pjesme, zahvaljujući maloj, ali strastvenoj grupi koja stoji iza transparenta ‘NAJZAGRIŽENIJI’, a nastali su sasvim spontano sklapajući osnovne simbole Banjaluke i ovog košarkaškog kolektiva – Nektar pivo, košarka i crveno-plava boja. Svojom podrškom daju vjetar u leđa ‘NAJZAGRIŽENIJIM’ na terenu. Jedina ulaznica da se Borac bodri pod ovom krilaticom jeste da se utakmica gleda i da se voli to što se radi.

„U gradu vlada takva atmosfera da ljudi ovdje žive za neke veće uspjehe, za neke veće utakmice. Košarka je u najtežoj situaciji u istoriji kluba i istoriji grada, slab odziv je zbog toga što publika čeka neka bolja vremena i atraktivnije mečeve, što se u ovakvim uslovima ne može postići brzo, kaže Stefan”, idejni tvorac ‘Najzagriženijih’.

Ulaz na Borčeve utakmice je besplatan, mjesta u dvorani je mnogo, ovi mladići su vaši prijatelji iz školskih klupa, iz vaših naselja, oni vam ne mogu ponuditi atraktivne navijačke rekvizite poput nekih, ali vam mogu ponuditi iskrenu emociju, mogu vas inspirisati, mogu vam pokazati da u 21. vijeku ipak još uvijek postoje oni koji ispred novca biraju ljubav i igraju zbog nje. Oni  ne zaslužuju tišinu i prazne tribine, aplauz je njihova inspiracija, i zato svaki sljedeći put kad kažete kako ovaj grad nema perspektivnu omladinu i kako je Borac propao, te kako se sport sveo samo na novac, sjetite se da i vi u svom kraju imate nekog Kaju i ekipu, koji će ponosno ustati svaki put kada budu poraženi i čija će srca čuvati grb ovog kluba sve dok se tapkanje parketa u Boriku bude čulo.

Izvor: Etrafika

Share on FacebookTweet about this on Twitter
Preporuči na Viberu Pratite nas putem Vibera

Međunarodno priznati IT kursevi

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Banjaluka.com. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Banjaluka.com zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara Banjaluka.com nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac takođe prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

Šta mislite o ovoj temi?