Objavljeno: 25. 3. 2018 u 09:09h
Dvije zlokobne martovske noći, petak i subota. Dvije noći, koje su zauvijek uništili dvije porodice. I uzele dva mlada života kojih više nema.
Dvije smrti pod zasad nerazjašnjenim okolnostima, Sabina Milojević i David Dragičević. Oboje u Banjaluci.
I jedno i drugo su tog kobnog dana kada su nestali radili uobičajene stvari – gledali tv, bili sa svojim društvom, provodili vrijeme u okrilju svog toplog doma, bili sa porodicom i svojim voljenim, a kad se spustio mrak, prelazeći preko kućnog praga, niko nije ni slutio da ih vidi posljednji put.
Jer zaista, nisu se više nikad ni vratili. Mrak ih je progutao.
Sve što se desilo nakon što su za sobom zatvorili vrata i otišli u noć, nepoznanica je.
Trebali su se naći sa prijateljima. David jeste, a za Sabinu se tada sumnjalo da se sastala sa nekom drugom osobom, prije susreta sa prijateljicom, na koji je kasnila jer se duže zadržala kod kuće. Porukom je obavijestila svoju drugaricu da će kasniti 15 minuta.
To je bio i poslednji put da se oglasila.
Razmak između ova dva slučaja je 11 godina.
Sabina je nestala 09. marta 2007. godine, a Davidu se trag gubi 18. marta, u 3:30, 2018. godina.
Ishod, smrt. Oboje pronađeni utopljeni u hladnim vodama Banjaluke.
Sličnost ova dva slučaja leži i u tome što je i David, prema dosadašnjim saznanjima, poslao jednu poruku svojim roditeljima, nakon koje je u potpunosti utihnuo signal na njegovom telefonu. On je,kako se saznaje iz izjava njegovih bližnjih, naveo osobu koju sumnjiči da bi mu mogao nauditi tu noć. To lice je nakon toga podvrgnuto i testiranju na poligraf, koje je uspješno prošlo i skinulo sumnju sa sebe.
Ono što je uslijedilo nakon „noći koja ih je progutala“ bili su dani potrage za ovim licima. Dani strepnje, plača njihovih roditelja, nevjerice sugrađana, intenzivnog traganja policije. Dani u kojima su se smjenjivale informacije o tome ko ih je gdje vidio; „David viđen u Trnu, viđen u centru Banjaluke, viđen na Starčevici, u blizini Novog groblja…“ Dani u kojima su se smjenjivala pitanja zašto je do tog došlo? Pa bili su uzorna djeca, dobri učenici, još bolji prijatelji.
Dani u kojima su se Sabinini roditelji pitali zašto je Sabina na toj klupici pored Vrbasa skinula svoju traku sa kose, izvadila pincetu iz džepa i spustila telefon, a onda otišla. Ali stvarno otišla – kuda, sa kim i zašto? Šta se stvarno desilo na tom nepunom kilometarskom puteljku od Rebrovačkog mosta do Venecije? Kako se upetljala u Vrbasovu zlomaglicu i nestala…
Dani u kojima je očaj roditelje navodio da ponude sve što imaju u zamjenu za samo jednu informaciju o životu njihovih malih čeda – Sabini koja je imala 20 godina, i Davidu koji je imao 21 godinu.
Djeca.
A mogli su odrasti i postati…
Tek su uplovili u najljepše godine, a ostali bez života.
Slučaj potrage za Sabinom je okončan 11. aprila 2007. godine, kada je njeno tijelo pronađeno u Vrbasu.
David je pronađen malo brže, 24. marta 2018. godine, u rijeci Crkvenoj, na ušću u Vrbas. Oboje u Banjaluci.
Ona student na Medicinskom fakultetu, a on student na Elektrotehničkom fakultetu. Oboje na pragu života i na pragu građenja možda blistave karijere.
Ona je mogla da bude najbolji student medicine, da bude dobar radni kolega. Mogla je da bude doktor, da liječi ljude, da spašava živote.
Mogla je rađa, da ima djecu, da voli, da zasnuje porodicu. Da bude majka.
Ali nije..
Vrbas ju je uzeo.
A on..
On je mogao da bude najbolji student Elektrotehnike u svojoj klasi. Da bude vrsni inženjer, da pravi projekte, da gradi ono što drugi ne mogu.
Bavio se i izradom dredova, onakvih kakve je svojevremeno i Bob Marley nosio. Znate ga? Znam da znate. Svi ga znamo.
I ovog smo dečka mogli svi znati. Mozda smo ga mogli nazivati “majstorom s kosom”. Mogli smo ga nazivati čovjekom novog doba, samo da mu je život pružio priliku da ga proživi.
Ali nije…
Ono što je policija ispitivanjem dokaza utvrdila u slučaju Sabine jeste da obdukcijom nisu pronađene povrede ni tragovi nasilja. Iz Kliničkog centra Banjaluka su takođe potvrdili da se Sabina Milojević utopila, dok je banjalučko Tužilaštvo saopštilo da utapanje nije posljedica krivičnog djela.
Razlog njenog utapanja ostao je nepoznat, a pred nama je da vidimo da li isti razlog utapanja biti i u slučaju Davida.
No, ovi tragični slučajevi nestanka u žiži su jer su ovi mladi ljudi nestali, pa nađeni mrtvi.
Ali, ima još nerazjašnjenih nestanaka, gdje nisu pronađena tijela. Još uvijek su nerazjašnjene okolnosti pod kojim je nestalo nekoliko lica na području banjalučke regije, a za kojim čuvari javnog reda i mira još uvijek tragaju.
Tridesetogodišnji Goran Simić nestao je u avgustu 2014. godine, u poplavama koje su zadesile Banjaluku. Navodno ga je zahvatila ga vodena bujica u naselju Starčevica, a policija je pronašla vozilo s otvorenim vratima, koje je prema informacijama sa terena, bujica nosila, da bi na kraju završilo u kanalu. Goranovo tijelo nikad nije pronađeno.
Šta se desilo sa svim ovim mladim ljudima? Da li su Sabina i David stradali slučajno i gdje su tijela ostalih nestalih ostaje banjalučka misterija. Kao i pitanje u vazduhu- da li ubice šetaju među nama???
#FirstStep2018 / Banjaluka.com / Autor: Olivera Peranović
Broj pregleda: 76263
11 komentara
Sakrij sve komentare
Prikaži komentare
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Banjaluka.com. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Banjaluka.com zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara Banjaluka.com nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac takođe prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.
Zasto se novinari, a i uopsteno citava javnost nekada ne zapita i o drugoj strani citave price ?
Kada nestanu, uvijek su to predivni ljudi, koji su mogli napraviti predivne karijere u svojim predivnim zivotima.
A ko onda da otme tako savrsene i neukaljane ljude i zivote ?
Razmislite malo kada pisete o nekoj temi i budite bar malo objektivni.
Okej, mozda ti ljudi stvarno nisu nikada nikome nista skrivili, ali zar se nekada ne zapitate bar na sekundu da su mozda vodili neke paralelene zivot od tih svojih porodicnih zivota punih harmonije i razumijevanja?
Otkud znate da svi ti ljudi mozda nisu bili u konfilktu, zamjerali se, upadali u svakakve poslove te da je nekim slijedom dogadjaja zbog toga i doslo do istih tih misterioznih nestanaka?
Novinari, budite objektivni!
Prikaži/sakrij komentare
Ko god i kakve god probleme da je imao (ako je imao) nije zasluzio da strada na takav nacin! Niko nema pravo da oduzme neciji zivot i da se igra boga! Najlakse je da upres prstom i lajes, ne daj boze da se nekome od vas, dezurnih moralista desi nesto slicno, razum bi izgubili! Ostavite ove mlade ljude da pocivaju u miru, a vise se bavite sobom i prvo pocistite ispred svojih vrata! Neka im je laka zemlja!
Prikaži/sakrij komentare
DRuga strana pu seljacku vam mater svima, glamocko_drvarska stoko. Smetaju vam banjalucani kojima ste se uselili. Al ne jos dugo, stize pravda
Prikaži/sakrij komentare
Druga strana , pitala bi te da sutra tvoje djete tako ne stane i završi u Vrbasu , da li bi tako blebetao ?! I da je sve tako kako pises , od kud nekom pravo da uzme nečiji život ?!
Prikaži/sakrij komentare
Jah, eto, u BL prije rata nije bilo nikakvih krivičnih djela.. Sve domaći:idila…. A i ovi što su “sljegli”, sve svojom voljom došli…. Ne daj Bože nikome!!!
Prikaži/sakrij komentare
Kao Sabinin bivši školski kolega, mogu samo izraziti žaljenje zbog njene tragedije, zbilja osoba kao ona nedostaje…i teško je pojmiti da nije više sa nama. Posljednji put u životu sam je, ironično, vidio u prolazu nedaleko od naše bivše škole, tu noć prije njenog nestanka, 08.03.2007. Po meni, njen kraj je misterija koja nikad neće biti razriješena…sve ostalo su nagađanja, možda je samoubistvo, možda je pala u kandže neke sekte/bolesne osobe koja je tražila njenu žrtvu ili je žrtvovana, možda je ubijena iz nekog motiva nevezanog za nju (osveta nekome drugome, manijakalni napad, neželjen svjedok nečega itd.) ili čak vezanog za nju, ali po meni tu se istina nikad neće otkriti, osim u slučaju ako bi se neko ko stoji iza svega, naravno, pod pretpostavkom da neko takav postoji, sam prijavio i razotkrio, za šta su šanse male ili nikakve…nažalost! Da li će isto biti sa ovim momkom? Možda, a možda i ne…okolnosti nisu iste i ako bude sreće, saznaće se više. To želim svim onima koji tragaju za svojim nestalima, stradalima i uzrocima njihovog stradanja, kod nas i u svijetu, jer makar toliko zaslužuju.
Prikaži/sakrij komentare
Hvala tebi “Banja Luka” na lijepim rijecima. Zbog takvih i jesmo tu gdje jesmo.
Prikaži/sakrij komentare
Nema na čemu ! Sve dok su takvi kao ti i tebi slični u ovom gradu bicemo tu gdje jesmo . Vrati se u svoju rodnu grudi i cuvaj ovce , očito za bolje i nisi ! Da rata nije bilo grada ne bi ni vidio ako BL uopste možemo vise i nazvati gradom zbog sljama koji se tu nastanio i uništio sve sto se moglo uništiti !
Prikaži/sakrij komentare
Banjaluka je prije bilo malo selo, a sada je veliko selo.
Prikaži/sakrij komentare
Ja ne mogu da vjerujem da se ljudi i dalje pucaju kompleksima ko je i odakle je, zar niste u stanju da vidite i ucestvujete u tuđoj boli i muci? Gdje je nestala empatija? Ja momka nisam poznavala, kao ni djevojku ali danima razmisljam o njima.. Niko, bez obzira kakav zivot da je zivio ne zasluzuje da umre na takav nacin.
Prikaži/sakrij komentare
Druga strana, o cemu TI pricas? Djevojka u 20-oj godini, tek zavrsila Gimnaziju i upisala studije, krenula na sastanak sa prijateljicom I nikad nije stigla ni prijateljici, ni kuci.Mozes li zamisliti sta znaci izgubiti dijete.Nije pocela pravo ni zivjeti, a kamoli nekome se zamjeriti.Jesi li ikada cuo/la za psihopate, maniijake,silovatelje, uubice, koji bez povoda presretnu I ubiju nekoga? Ili ovaj mladic, zar dvojica nisu mogli zagnjuriti mu glavu u vodu I ugusiti ga, tragova nasilja nema. Za policiju slucajevi rijeseni, fascikla zatvorena.Srami se svog komentara!
Prikaži/sakrij komentare