Komunikacija između biljaka: O čemu biljke razgovaraju

I biljke pričaju, zar ne?

Svi mi vrlo dobro znamo šta su biljke, te smo se svi mi tokom našeg školovanja susreli sa mnoštvom definicija o biljkama kao i o njihovim karakteristikama, ali i njihovom kategorizacijom. Učili smo kako biljke utiču na naš život i kako mi ne bi opstali bez njih. Shodno tome, mi smo se naječešće susretali sa opštim podacima o biljkama i njihovom uticaju na ljudsku populaciju. Međutim, da li smo se ikada zapitali o nekim nepoznatim karakteristikama biljaka, kao na primjer “da li postoji komunikacija između biljaka”? Ako postoji komunikacija između ljudi ili životinja, da li to znači, da postoji i komunikacija i između biljaka!?

Nedavno je jedan istraživački rad koji je objavljen u PLOSOne, dobio veliku globalnu medijsku pažnju u dnevnim novinama kao što su The Guardian, Independent, Daily mail, la Rebublicca itd. Istraživački rad je vršen na Švedskom univerzitetu Poljoprivrednih nauka u Uppsali uz saradnju sa naučnicima sa Wageningen univerziteta i Poljoprivrednog fakulteta Univerziteta u Banjaluci. Vandredni profesor Velimir Ninković sa Švedskog univerziteta Poljoprivrednih nauka Uppsala, ističe da je istraživanje bilo fokusirano na simuliranje dodira između susjednih biljaka, tako što su listovi dodirivani četkicom za šimnku i to svaki dan po jedan minut.

Cilj ovog istraživanja je bio, da se pokaže da li komunikacija između biljaka putem dodira (jedan vid komunikacije) može biti detektovana od strane susjednih nedodirivanih biljaka putem signala koje emituje korijenov sistem (drugi vid komunikacije) dodirivanih biljaka. Dobijeni rezultati pokazuju da izmđu biljaka postoje kompleksne interakcije pri čemu primaoci signala različito reaguju na signale koje dobijaju od svojih susjeda/komšija. Još uvijek je rano reći da li će i kako ovo istraživanje uticati na gajenje biljaka u budućnosti.

Jedan od naučnika u ovom istraživačkom timu prof. Ninkovića je bio i Dimitirije Marković docent na Poljoprivrednom Fakultetu, Univerziteta u Banjaluci. Sa doc. dr Markovićem smo razgovarali o samom istraživačkom radu, ali i o istraživačkim radovima na prostoru Republike Srpske. Dio ovog istraživačkog tima je postao, tako što je radio doktorat na sličnu temu pri čemu mu je mentor bio prof. Ninković. Od tada su uspostavili uspješnu saradnju koja je do sada dala više nego dobre rezultate. Naravno, do svega ovoga nije bilo lako doći, jer kao i u svakom istaživanju ima dosta uspona i padova, ali je najvažnije ne odustajati. Najbolja nagrada na kraju je da taj rad bude primjećen i prepoznat od strane drugih istraživača i šire javnosti kao što je to bio slučaj sa ovim zadnjim radom koji su objavili u PLOSOne.

Ova istraživanja su dosta aktuelna u svijetu i sve više dobijaju na značaju razvojem savremene istraživačke metode koje se koriste za razne analize. Nažalost, kod nas ovakva istraživanja za sada nemaju epitet aktuelnih imajući u vidu trenutno stanje nauci. Iskreno se nada da će se ipak naći neko ko će prepoznati značaj i aktuelnost ovih istraživanja i omogućiti da se ona nastave i kod nas. Imajući u vidu da se ovakva ili slična istraživanja rade na vodećim evropskim i svjetksim univerzitetima (Wageningen University & Research – WUR, Swedish University of Agricultural Sciences – SLU, UC Davis, PennState University, Kyoto University, ETH Zürich…) to bi svakako doprinijelo i promociji našeg univerziteta, te olakšalo uspostavljanje mostova saradnje sa pomenutim univerzitetima. Imajući u vidu postojeća ulaganja u istraživanja u našoj zemlji fondovi koji su za ovo namijenjeni moraju se znatno povećati kako bi koliko toliko mogli pratiti svjetske trendove. Ali da bi se ovo i ostvarilo, potrebno je promijeniti stav društva prema nauci i njenom značaju koji nauka treba da ima. Za države poput naše jedina šansa za uspješan dugoročni razvoj je ulaganje u nauku i obrazovanje jer se svaki napredak društva zasniva na nauci. Naravno, veća ulaganja moraju biti praćena i potpuno drugačijim sistemom raspodjele sredstava pri čemu bi postojala rigoroznija evaluacija projekata od strane npr. stranih eksperata kao i rezultata koji se ostvare tokom istraživanja, ističe doc. dr Marković.

Doc. dr Marković, studentima Univerziteta u Banjaluci je poručio sljedeće:

“Poruka za studente je vrlo jednostavna. Kao i svakom drugom poslu posebno u istraživanju do uspjeha se dolazi samo nakon puno uloženog truda, rada i odricanja. Naravno, na kraju se vidi samo uspjeh do koga se dolazi u puno padova i prepreka koje se ne vide. Ipak, na kraju kada vaš rad bude prepoznat od drugih istraživača širom svijeta, onda vidite da sav vaš trud nije bio uzaludan sto je ustvari i najveća nagrada.”

#FirstStep2018 / Banjaluka.com / Autori: Vanja Gogić, Jelena Pekez