“Ustav Republike Hrvatske” doživio ovacije na Teatar festu

Treća takmičarska i četvrta noć 21. Teatar festa “Petar Kočić” u Narodnom pozorištu Republike Srpske (NP RS), u najkraćem, bila je noć smijeha i razbijanja predrasuda, a to je banjalučkoj publici ponudilo Satiričko kazalište “Kerempuh” iz Zagreba komadom “Ustav Republike Hrvatske”.

Predstavu je na scenu postavio režiser Vinko Brešan, adaptaciju i dramatizaciju komada potpisuje Željka Udovičić-Pleština, a sve je počelo od teksta Ante Tomića i Rajka Grlića. Priča prati dvije porodice koje žive u istoj zgradi u centru Zagreba.

Policajac srpskog porijekla koji je u poljednjem ratu od Vasilija postao Ante i Vijeko Kralj, profesor koji ima homoseksualne navike i ustaško ubjeđenje, kao glave tih porodica, svoja uvjerenja, stavove i prava preispitaće oko Ustava Republike Hrvatske.

Spisateljsko-rediteljski dvojac Tomić – Grlić istoimeni film snimio je prije dvije godine, i baš zbog tog ostvarenja, u srijedu uveče, nakon što je objavljena svježa vijest da je Nebojša Glogovac posthumno dobio nagradu “Miloš Žutić”, odeđeni broj publike u veliku salu NP RS ušao je sa određenom dozom skepticizma.

Zbog onih koji nisu gledali film valja reći da se skepticizam ticao toga što je Glogovac u Grlićevom filmu ostvario briljantnu ulogu. Na šta će uloga Vijeke Kralja ličiti poslije ovog glumačkog velikana bilo je glavno pitanje prije predstave. Potencijalne strahove publike, međutim, u paramparčad je razbio Borko Perić, koji je već sa prvim rolama nagovijestio da je njegov Vijeko znatno komičniji i drugačiji od Glogovčevog.

“Bio sam oduševljen Nebojšom Glogovcem, božanstven je u tom filmu, ali ono što je najvažnije jeste da je ta uloga jako dobro napisana. Ona ostavlja mogućnost i drugim glumcima za kreacije, ima mnogo materijala. Moja uloga profesora koji je homoseksualac je zahvalna. Mogao si naći i drugačiji smjer. Moglo se, na primjer, raditi više tragičnog, više duhovitog, nudi više tih mogućnosti. Ovdje je pitanje šta odabrati, mnogo više toga odbacuješ, jer ne bi stalo u priču sve”, rekao je Perić nakon predstave, a mnogo više od njega rekle su ovacije i aplauzi banjalučke publike.

Pored Perića, publika je na nogama pozdravila i Nikšu Butijera, Anu Maras-Harmander, Damira Poljička, Matiju Šakoronju i Vedrana Mlikotu. Ova uigrana ekipa, čemu je pomoglo i odlično scenografsko rješenje, odigrala je jednu vrlo dinamičnu predstavu.

Bez pada u pažnji kod publike, ansambl je kroz komične sekvence progovorio o netoleranciji i bujanju mržnje prema drugom i drugačijem u savremenom hrvatskom društvu. Biti Srbin ili homoseksualac u Hrvatskoj, kako govori ova predstava, stvara određene probleme.

Međutim, predstava ne bi bila to što jeste da nije ponudila odlična rješenja. Manje naivno-srećnim krajem, a više gradacijom likova koja traje tokom cijele predstave, ispostaviće se da se iza većine tih likova kriju zapravo dobri ljudi sa svim svojim manama i predrasudama.

Ogoljenje i odbrana likova tako na koncu donosi još jednu priču o mržnji i ljubavi i svoj tragici te dvije emocije koje u stvarnosti Balkana dosežu mitske visine. Stoga, već nakon četiri odigrane takmičarske predstave, različitih žanrova, na ovogodišnjem Teatar festu, možemo uputiti pohvalu selektoru Marku Misirači.

Po njegovoj zamisli, moto 21. Teatar festa jeste “Mit i stvarnost”, a kroz sve odigrane komade dosad, a to se najviše vidi u “Ustavu Republike Hrvatske”, vodeći princip festivala ispoštovan je do tančina.

Izvor: Nezavisne/ Milan Rakulj