“Raslo mi je badem drvo” na 22. Teatar festu “Petar Kočić”

Život koji prolazi u pokušajima prilagođavanja sredini u koju smo došli, dok se trudimo da zaboravimo onu iz koje smo otišli, nostalgija, sjećanja, račvanje životnih puteva na neznane strane, sve što jesmo i sve što smo mogli da budemo – sve je, na jedan muzikalan i pomalo romantičarskim očima sagledan način, stalo u komad “Raslo mi je badem drvo”.

Živimo, prolazimo, zaboravljamo, zakopavamo sebe u sebi, sjećamo se, volimo i nestajemo. Sve se ponavlja i sve se vraća. Sve to je autor Živojin Pavlović prožeo kroz svoje djelo, koje je osnova predstave Beogradskog dramskog pozorišta, čije je izvođenje na velikoj sceni Narodnog pozorišta Republike Srpske publika nagradila snažnim aplauzima.

Ovo je prva takmičarska predstava odigrana na ovogodišnjem, 22. Teatar festu “Petar Kočić”. Komad je režirala Milena Pavlović-Čučilović. U predstavi igraju Aleksandar Alač (Dimitrije), Stefan Radonjić (Blagoje), Tatjana Kecman (Štefica), Nada Macanković (Rozalija), Maja Randžić (Pelagija) i Lako Nikolić (doktor). Radnja je smještena u bezbrižno doba ranih tridesetih godine prošlog vijeka.

“Naša predstava govori o nostalgiji. Počinje sa umiranjem i rađanjem, kroz opraštanje. Nostalgija za detinjstvom, mladošću, prošlošću, boljim vremenima je naša tema. Tako, kroz komad “Raslo mi je badem drvo”, prateći razvojni put Blagoja, postajemo svjesni prolaznosti života. Putujemo vozom, zaustavljajući se na određenim stanicama koje čine glavne prekretnice njegovog životnog toka” – navela je ranije o pomenutom komadu režiserka Milena Pavlović-Čučilović.

Oko lika Blagoja vrti se radnja, koja ga odvodi iz njegovog sela u grad, na studije medicine, u traganje za nečim boljim i većim. Odvodi ga kroz sve ono što život na njega baca, dok se on kovitla sa sobom i okolinom. Oko njega su konstantne dualnosti, između prošlosti i sadašnjosti, između sjećanja i zaborava, između dvije različite žene, između grada i sela. Kroz muziku, igru na sceni prikazane su, metaforično, mnoge zamke i iluzije koje srećemo kroz život.

“Blagoje jeste rastrzan između dva svijeita. To je priča o ambiciji i kako će neko ko teži za nečim, višim, zapravo to postići. Taj izbor, da li imati ili ne imati dijete je metafora. U predstavi je to realan izbor, ali pokazuje do koje granice je on spreman da ide da bi osvojio ono što želi. On gazi preko mrtvih i ne shvata, zbog mladosti i neiskustva, koje posljedice sve to donosi. On na kraju, u stvari, želi da sve stvari koje mu smetaju nestanu” – ispričao je nakon izvođenja predstave glumac Stefan Radonjić i dodao da je rad na ovom komadu bio jedinstven kreativni proces, koji mu je približio nešto što nije smatrao bliskim.

Istog dana, promovisan je Časopis za pozorište i vizuelne komunikacije “Agon”, u izdanju Narodnog pozorišta RS i Akademije umjetnosti Univerziteta u Banjaluci.

Ovogodišnji Teatar fest “Petar Kočić” traje do subote.

Monodrama

U okviru Međunarodnog festivala monodrame mladog glumca odigrana je monodrama “Ima neka tajna veza”, u izvođenju Milana Dimića.

“Veliko je iskustvo proći proces stvaranja i igranja forme kao što je monodrama. Forma je veoma teška, jer se nalazimo sami na sceni i nije dopušten nijedan pogrešan korak glumca, ali ako se posao dobro uradi – glumac, zajedno sa publikom, koja je u ovoj formi predstave i najveći učesnik, dolazi do povezanosti i uživanja u njoj samoj” – kazao je Dimić.

Danas na programu

• 17.30 – promocija knjige “Ogledi” Emira Sokolovića
• 18.30 – monodrama “Robijaš”, u izvođenju Adema Smailhodžića (scena “Petar Kočić”)
• 20.00 – “Narodni poslanik”, produkcija “Odždžgen “ i BKC Sarajevo (velika scena)

Izvor: Glassrpske/ Milanka Mitrić