Predstava “Anika i njena vremena” obilježila treći dan Teatar festa

Nakon “Karoline Nojber”, kojom je Kokan Mladenović udario direktno u glavu “vrijednostima” današnjeg društva, te komada “Moja ti”, kojom su prvakinje srpskog glumišta pokazale kako se igraju melodrame, na 21. Teatar festu “Petar Kočić” u srijedu, treću noć festivala, gostovala je predstava “Anika i njena vremena”, koja je andrićevski progovorila o suštini, učinila da se zapitamo ko smo, kakvi smo i gdje to vijekovima tapkamo u mjestu.

Komad je koprodukcija Srpskog narodnog pozorišta iz Novog Sada i “Beo Arta” iz Beograda, a na scenu ga je po motivima pripovjedaka Ive Andrića postavila Ana Đorđević. Da je kojim slučajem Andrić živ i da su ga pitali za mišljenje o predstavi, vjerovatno bi odgovorio da je još rano da iznese utiske i donese bilo kakav zaključak. No, mi danas nismo u toliko zahvalnoj poziciji.

Milica Trifunović kao Anika, Nenad Pećinar kao prota Melentije, Biljana Keskenović kao protinica Anđa, Dušan Vukašinović kao đakon Jakša, Jovana Mišković kao Anikina pomoćnica Saveta, i Milica Grujičić kao Jelica, izazvali su podijeljena mišljenja publike, koja je u časovima prepuštanja komadu gutala knedle u grlu, dok se u trenucima promišljanja o djelima nobelovca pitala nije li beogradska Anika isuviše teatralna.

Bilo kako bilo, nabrojani članovi ansambla po zamisli Ane Đorđević jasno i glasno iznijeli su priču o dvostrukom moralu jednog društva. Oči i sva druga čula tog društva, otvarajući vrata muškarcima, otvorila je Anika.

“Ljudi kažu, a valja im vjerovati, da ima svijeta i izvan ove kasabe”, replika je iz predstave koju izgovara mladi glumac Dušan Vukašinović čiji Jakša, opčinjen Anikinom ljepotom, na sceni uspješno prenosi sukobe na kojima počivaju Andrićeve novele, što je i zamisao ove drame.

Kraj drame i Anikina smrt, sa druge strane, precizno prati misao da je “kao i poslije mnogih nesreća koje zadese kasabu, sada ona postala mirna kao prije Anikinih vremena”. Da li ima svijeta izvan te kasabe i šablona po kojima vijekovima živi, čini nam se gledajući ovu predstavu, do danas kao društvo saznali nismo, a šta o ovom pitanju misli Milica Trifunović, pričala je nakon predstave.

“To jeste pitanje od prije stotinu godina i za stotinu godina biće jednako aktuelno. Naviknuti smo da budemo u nekim okvirima i formama. Pojedinac kad odluči sam da izađe iz tih okvira, spremni smo da ga vratimo u njih, jer imamo velike predrasude hoće li on kao individualac uspjeti ili neće uspjeti u svojoj namjeri. Pitanje je kolika je žrtva toga, u ovom slučaju je velika. Pošto je jedan život otišao, a pitanje da li nestanak jednog života promeni išta u ljudima. I danas u 21. vijeku nama ljudi nestaju, i mi se pitamo ko je odgovoran za to”, rekla je Trifunovićeva.

Njena imenjakinja Milica Grujičić, nadovezujući se na ovu temu, pomenula je čak i slučaj Davida Dragičevića, za koji je čula u Novom Sadu, a kojim se može napraviti paralela današnje stvarnosti i onoga o čemu, u jednom od segmenata, govori predstava.

Nešto prije komada “Anika i njena vremena” u okviru Festivala monodrame mladog glumca na sceni “Petar Kočić”, Mihajlo Jovanović, glumac iz Beograda, izveo je monodramu “Mesto pogovora”, koja je inspirisana životom i radom slikara Save Šumanovića, a koja je zbog suviše scenskih pokreta sa jedne strane bila dobro odrađena vježba sa Akademije umjetnosti, a sa druge lijepo prespavanih sat vremena života.

Izvor: Nezavisne/ Milan Rakulj