In memoriam: Dr Milutin Vučkovac

Primarijus dr Milutin Vučkovac, senator RS, ugledni ljekar – ginekolog, za potpisnika ovih redova (od)uvijek je spadao u vrh galerije najomiljenijih sugrađana. Svaki susret, pa i onaj posve slučajan kao što se to desilo nedavno, za mene je predstavljao pravi – ni malo ne pretjerujem – praznik. Sa omiljenim doktorom proveo sam, uz kafu, nešto duže od jednog časa i nisam mogao odoliti da ovaj ugodni razgovor ne podijelim sa našim čitaocima.

Doktor je ušao skoro u polovinu devete decenije života (84 godine) i svo vrijeme smo “potrošili” na razne teme. Za one koji ne znaju ili nedovoljno znaju podsjetiću: dr Vučkovac je rođen u Gornjim Podgradcima podno Kozare. Kada je imao šest godina, dok je bio sa sestrom Zorom i Jelisavetom, roditeljima i djedom, upoznao je najsuroviju stranu strahota Drugog svjetskog rata. U jednoj od reportaža koje sam pisao za “Večernje Novosti” citirao sam Milutina Vučkovca:

“Sjećam se kad je gorjela mesna pilana 1941. Po našem mjestu su se smjenjivale razne vojske. Pucnjava nam je ledila krv, a onda smo jednog dana sa majkom Draginjom krenuli u bijeg od ustaša. Čim smo stigli u Staru Gradišku razdvojili su djecu i žene od muškaraca. Tada sam djeda vidio posljednji put.”

Dr Vučkovac je prošao kroz dječije logore, a golobradog dječaka ta životna kalvarija zaustavila se u Jastrebarskom gdje je bilo prihvatilište za djecu.

Po završetku rata Milutin se školovao da bi dogurao do vrhunskog ginekologa. Mnoge njegove kolege su naučile “zanat” od primarijusa i doktora, profesora i iznad svega, dobrog čovjeka. Koliko je naših sugrađana porodio dr Vučkovac – ni on sam nije vodio preciznu evidenciju. Brojka je sigurno za svaki respekt.

Susret sa – meni jednim od najomiljenijih ličnosti ovog grada – nije mogao proći bez podsjećanja na prošla vremena. Bio je i ostao zaljubljenik u veliki i mali fudbal koji je igrao rekreativno dok su ga noge “slušale”. U znak zahvalnosti u rodnim Podgradcima stadion odavno “nosi” njegovo ime.

Danas je doktor narušenog zdravlja, slabi mu vid, ali je zadržao optimizam i osmjeh koji ga čini sretnijim i – mlađim.

Poživi nam dugo, dobri naš doktore.

Banjaluka.com / Autor: Slobodan Pešević