Objavljeno: 9. 7. 2018 u 14:51h
Banjaluka.com /Autor: Milorad Labus
Prvi plač generacija Banjalučana rođenih poslije zemljotresa začuo se na lokaciji “preko Vrbasa”, današnjoj psihijatriji, poznatijoj kao “Ludara”.
Stariji sugrađani iz tog doba pamte babice Tonku Brkić i Smilju Relja, a neki i mnogo više. Jedna od njih je i Rasema Antolović. Rođena i odrasla tačno preko puta kapije bolničkog kruga, pamti dobro vrijeme i prije zemljotresa:
“Prije porodilišta tu je bila Dječija bolnica, a onda je stiglo i porodilište. Tada su tu bile tri bolnice, a mi smo ih zvali ” Grudno”, “Ludno” i “Trudno”.
Rasema pamti i tri radnika na održavanju i kapiji. Sva trojica su bili invalidi:
“Jedan je bio slijep, jedan nije imao ruku, a treći je bio hrom. Ali su radili vrijedno i besprijekorno.”
Rasema je jedini starosjedioc, koji je svaki dan imao direktan pogled na tadašnje porodilište:
“Bilo je to živo mjesto, sve je vrvilo od veselja i dječjeg plača.”
Danas ovaj objekat izgleda kao na fotografijama našeg reportera Aleksandra Golića, ali u srcima Banjalučana izgleda isto kao nekada.
Ostaje decenijama onaj ponosni povik:
“Rođen sam u Ludari”.
Banjaluka.com / Autor: Milorad Labus
Nema komentara
Sakrij sve komentare
Prikaži komentare
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Banjaluka.com. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Banjaluka.com zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara Banjaluka.com nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac takođe prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.