Osam Banjalučanki prijateljstvo njeguje više od pola vijeka (Foto)

Objavljeno: 14. 10. 2017 u 13:30h

“Prijateljstvo se ne bira – ono biva” citat je našeg poznatog književnika Meše Selimovića a tim se već decenijama vodi osam Banjalučanki koje svoje prijateljstvo njeguju čak više od pola vijeka.

Tek pogled na lice prekriveno pokojom borom odaje godine, dok energičnost i način govora, kao i stil oblačenja ostavljaju utisak da ste pokraj pravih dama, Banjalučanki koje prkose godinama.

Foto: Vladimir Stojaković

Naime, već 20 godina svakog četvrtka u isto vrijeme sastaje se njih nekolicina u banjalučkom hotelu “Bosna”, gdje se uz šoljicu tople kafe prisjećaju srećnih, ali ponekad i tužnih trenutaka.

“Nijednog trenutka nismo prestale da se čujemo i družimo”, započinje priču Ljiljana Jakšić i dodaje da nisu mogle da se sastajaju tako često dok su im djeca bila manja, ali čim su djeca stala na noge dogovorile su da nastave sa svojim svakodnevnim druženjima.

“Pomagale smo jedna drugoj, hrabrile se međusobno u teškim ratnim vremenima, a potom nastavile međusobno da se posjećujemo kao nekada”, dodaje Ljiljana.

Kako kaže, volja i želja za druženjem moraju da postoje.

“Vremena se uvijek nađe. Sve ostalo je izgovor”, naglašava ona te dodaje da se nikada nisu svađale i uvijek su se držale zajedno.

“Za prijateljstvo je važno da postoji tolerancija i da prihvatimo tuđu narav. Nikada nismo bile zavidne, neka je imala bolji kaput, bila ljepše obučena, ali uvijek smo se divile jedna drugoj. Ipak, prijateljstva nisu danas kao što su nekad bila”, naglašava Ljiljana.

Među damama s kojima smo pričali našla se i Dušanka, koja kaže da su se i prije sastajale, ali je to bilo malo rjeđe jer su imale obaveze.

“Sada smo sve penzionerke, zbog čega imamo mnogo slobodnog vremena, a sve smo po prirodi druželjubive. Tako smo dogovorile da se sastajemo u isto vrijeme, na istom mjestu, pa ko je slobodan da dođe i tako već skoro 20 godina”, priča Dušanka.

Dodaje da su one vezane i kumovskim vezama, a da ih sve vežu prijateljstva duža od 30, 40, 50 pa i 60 godina.

“Osim redovnih sastanaka, zajedno posjećujemo i većinu kulturnih dešavanja, ali znamo se zajedno otisnuti i na neka putovanja”, dodaje Dušanka.

Ističe da su približno istih godina, ali da najstarija među njima ima 83 godine. Po izgledu se ne bi moglo reći koliko godina imaju, jer odaju utisak pravih banjalučkih dama, uvijek dotjeranih.

Izlasci

Kada su u pitanju izlasci, Dušanka nam priča da se ranije nije izlazilo kao u današnje vrijeme i dosta toga se promjenilo, jer sve je to normalno i vremena se mijenjaju.

“Izlazilo se u Dom kulture na igranke i stari rukometni stadion na rukometne utakmice, i to je tada bilo aktuelno. Osim toga, išli smo u kino, u pozorište i na koncerte, po kafićima i kafanama nismo izlazili, jer toga i nije bilo u naše vrijeme i nije bilo popularno”, objasnila je ova dama.

Dodaje da se najviše išlo u šetnje, a glavno šetalište je bilo na mjestu sadašnje glavne ulice Kralja Petra I Karađorđevića, koju su tada svi zvali korso, gdje su, kako ističu, i momke upoznavale.

“Tu smo sretale i gledale svoje simpatije, a tada smo ih zvali ‘fore’, i kada sa svojim koleginicama šetam, po nekoliko puta prošetamo istom relacijom, samo kako bismo vidjele svoje ‘fore’ više puta”, kaže ona i dodaje da je su i po desetak puta znale proći šetalištem kako bi samo na tren ugledale svoje simpatije, ali kako bi oni ugledali njih, iskrena je Dušanka.

Kako ona priča, svog supruga je upoznala u Dom kulture, na takozvanim igrankama na koje su išli.

“Ja sam tu bila sa svojim društvom i kada je moj suprug ušao, koleginici sam rekla da je došla moja ‘fora’, što je čuo njegov kolega, koji mu je to odmah i rekao. Nakon toga on je meni prišao, ali smo se i prije toga poznavali preko rodbine”, kaže Dušanka.

Dodala je da se sa 24 godine udala, nakon što se sa svojim mužem zabavljala punih šest godina, dok Ljiljana priča da je svog muža upoznala preko kolege i odmah na upoznavanju joj je poklonio buket cvijeća.

Foto: Vladimir Stojaković

“Njegov kolega nas je upoznao 12. septembra i nakon nekoliko dana nas dvoje smo trebali nasamo da se nađemo, ali nismo se prepoznali”, kaže kroz smijeh Ljiljana i prisjeća se da je ona tada obukla roze haljinu, a on došao u novom odijelu.

Na kraju razgovora živopisne Banjalučanke zaključuju da posebnog recepta za dugovječno prijateljstvo nema. Ali ako želite da potraje, volja i želja za druženjem moraju da postoje.

Izvor: Nezavisne/Dajana Miljić, Marija Gajić

Facebook Twitter Preporuči na Viberu
Kopirati

Nema komentara

Sakrij sve komentare

Prikaži komentare

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Banjaluka.com. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Banjaluka.com zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara Banjaluka.com nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac takođe prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

Šta mislite o ovoj temi?

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena. Sva polja su obavezna!

Promo

Copyright. Sva prava zadržana. Dozvoljeno preuzimanje sadržaja isključivo uz navođenje linka prema stranici sa koje je sadržaj preuzet.

/drustvo/osam-banjalucanki-prijateljstvo-njeguje-vise-od-pola-vijeka-foto/||claudebot