Najvjerniji davalac krvi razočaran u državu i ljude poručio: “Ne dam više krv ni bratu, ni sestri”
Objavljeno: 14. 10. 2018 u 11:36h
Povezane vijesti
Boris Testen (63) Banjalučanin koji je skoro 150 puta darovao dragocjenu tečnost razočaran u državu i sistem odlučio je da nikome više ne pomaže.
Testen, koga svi u Banjaluci znaju po njegovom humanitarnom radu i dobrim djelima, živi u roditeljskom stanu sa sestrom i njenom kćerkom, imaju mala primanja i kaže, jedva sastavljaju kraj sa krajem.
Nakon dugo godina patnje odlučio je da više ne pomaže nikome, jer to u državi niko ne cijeni.
“Ja sam u cijeloj Srpskoj najviše puta dao krv, a bio sam i volonter Crvenog krsta i cijeli život humanista. Već 11 godina sam na birou i može se reći na ulici. Trenutno živim od 45 KM boračkog dodatka i razmišljam kako ću preživjeti od danas do sutra” – priča on.
Dodaje da je ovih dana tražio jednokratnu pomoć od Centra za socijalni rad, međutim, kaže da su mu i tamo rekli da nema novca, te da im se javi ponovo u decembru.
Foto: Siniša Pašalić/ RAS Srbija
“Od čega da živim do decembra? Očekivao sam da me odlikuju za moj doprinos i da bar dobijem neke povlastice kada je u pitanju penzija koju ću dobiti tek 2020. godine i to imam pravo na 303 KM. Šta da dalje pričam” – rekao je Testen koji je do samo prije par mjeseci organizovao razne humanitarne akcije, a sada od svega digao ruke.
Ovaj poznati Banjalučanin krv je posljednji put darovao 8. oktobra 2015. godine i kaže da mu više ne pada na pamet da bude dobrovoljni davalac.
“Ne dam više krv ni bratu ni sesti, nema kome nisam pomogo. Nikada nisam pitao ko je Srbin, Hrvat, Musliman, niti me to interesuje, pomago sam svima i šta sam dobio od ove države? Ništa nemam, ne znam ni šta ću sutra jesti” – razočarano priča Boris.
Sakuplja odbijenice
Boris je nezaposlen već godinama, kaže, nema posla, a pravo na penziju ima tek za dvije godine. Dok sakuplja odbijenice za posao, pita se da li će do kraja mjeseca on i njegova porodica imati šta jesti.
On je u “Čajavecu” radio od 1977. pa do kraja 2006, kada je ostao bez radnog mjesta u vojnoj industriji.
Kaže da ga je najviše razočaralo to što niko ne daje ljudima razlog da pomažu, jer svi vide da oni koji to rade ne prolaze dobro.
Za humanitarni angažman je dobio mnoga priznanja poput plaketa za humanistu godine i priznanja za Dan grada, ali kaže da od toga ne može da živi, niti može da se pomiri sa činjenicom da za njega u ovom društvu nema mjesta, ni posla.
Humanitarac i u ratu
Banjalučanin Boris Testen kaže da je na ratištu dva puta doborovoljno davao krv ranjenim saborcima, te da je i tada bio humanista. Jednom je to bilo na glamočkom ratištu, a drugi put u Šamcu.
Izvor: Srpskainfo/ Tanja Vukomanović
7 komentara
Sakrij sve komentare
Prikaži komentare
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Banjaluka.com. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Banjaluka.com zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara Banjaluka.com nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac takođe prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.
Bas tuzna prica…kad je zavrsio sa cajevcem prije 12 godina trebao je osposobit se za drugi posao i raditi…ali nece tako…najbolje je kukati na drustvo i traziti pare PARE PARE…jebale te pare uzmi krpu i peri automobile ( u banja luci nemas gdje oprati auto) , uzmi cetku u fisu za tri marke i kreci stanove moleri se satrase od posla…ali nece DDR to lakse je kukati…i ja bih da mi drustvo daje da imam da jedem i da placam racune ali NE MOZE…
Prikaži/sakrij komentare
Sto posto si u pravu Saša.Zao mi je samo onih koji su invalidi ratni ili bilo koji drugi razlog invalidnosti ne bitno.Male djece i starih i nemoćnih.Sto je najgore sve im kriv neko drugi.Moje unuče se već 7godina liječi od leukemije.Svi smo zasukali rukave cijela porodica .borimo se ko lavovi.Nije nas dosad niko ničim pomogao.Osim u krugu najbliže rodbine.čeka penziju a dotle gricka nokte ili igra šah.posla ima ali mnogi neće da rade .Lakše je čuvati ledja i kukati.dobro kažeš jedan moler kupi alat koji je jako jeftin a solidna zarada .Ne !!!Može to treba se penjati treba se isprobati.Dobro mi i živimo koliko vlada nerad
Prikaži/sakrij komentare
Sram vas bilo, u kojoj vi to zemlji živite!!! Gdje je taj posao o kojem vi pričate??? Zar čovjek od 63 godine da pere auta, da se penje po ljestvama? Kako se to moleri satraše od posla kada je tako jednostavno uzeti četku i krečiti!!! Za šta se to mogao osposobiti da radi sa 50 godina, on i još hiljade istih!
Zar je normalno, gospođo, da vam niko ne pomogne u liječenju bolesnog djeteta??? Meni je to strašno!
Zaista je žalosno koliko su ljudi pogubili sve kompase u životu.
Prikaži/sakrij komentare
Hvala bogu da ima jos normalnih ljudi. Svaka cast za komentar, gospodjo Stojanka.
Prikaži/sakrij komentare
Sad je kasno da traži novi posao .ali kad je prekinuo radni odnos u cajevcu uveliko je bio sposoban za posao.nemojte molim vas .Da svi se satrase od pomaganja meni i mojoj porodici oko liječenja djeteta.pola godine najmanje se čeka da se refundirati novac za lijekove koje moramo kupiti.5reba da kupiš sljedeći i lupaj se po glavi kako i odakle.Boli ući farmaceute za fond i za nasu djecu.U bolnici dobije besplatno ono sto ima ,svaka čast doktorima i osoblju.Ali kad lijeka nema ti ga moraš kupiti da lijecis dijete i ne preskače terapije.sad je hvala bogu dobro samovredovne kontrole.
Prikaži/sakrij komentare
Borisu veliki pozdrav i drzi se legendo Banjaluke,ne ocajavaj,glavu gore.Ovo je nas grad!!
Prikaži/sakrij komentare
Ja tog čovjeka nikad nisam lično upoznala ali sam ga zapamtila po tome što je visio ispred svake prodavnice u gradu sa flašom piva u ruci ili sjedio na klupi takodje sa flašom nekog pića. Godinama.
Prikaži/sakrij komentare