Mnogostruki filozof iz Banjaluke: Šta je sve radio profesor Žile prije odlaska u penziju

Od danas je profesor dr Miodrag Živanović, čuveni profa Žile, i zvanično u penziji. Po mnogima posljednji istinski filozof među profesorima univerziteta u BiH i najprepoznatljivi brend Banjaluke na akademskoj sceni Zapada, za Srpskainfo otkriva javnosti nepoznate detalje iz svoje živopisne biografije.

Jer, ne biste vjerovali šta je sve Žile bio, prije nego što je postao penzioner. Bio je, između ostalog, ratnik, organizator humanitarne akcije za pomoć djeci Momčila Krajišnika, ratni i mirnodopski disident, novinar, predsjednik udruženja žena, jedini predsjednik kućnog savjeta koji je izazavao na “dvoboj” člana Predsjedništva BiH, lider političke partije, savjetnik premijera RS. Ima toga još, ali ovdje ćemo staviti tačku. Jer, negdje se tačka staviti mora.

Ko čita Žileta – umrijeće, sigurno!

Ovaj čovjek blistavog uma, kome nikad nije bio problem da se suoči sa prošlošću, a bogami i sa sadašnjošću i budućnošću i koji dubokoumne razgovore prelivene naizgled žovijalnim humorom, može da vodi i uz prvu jutrarnju kafu (čitaj pivo ili lozu), ipak je, prije svega, filozof. I to je bio, takoreći, od malih nogu. Njegovu  knjigu “Metafora i filozofija”  prije ravno 30 godina je pročitao  nekadašnji dekan Filozofskog fakulteta u Sarajevu, legendarni Kasim Prohić i – oduševio se.

“Rekao mi je, zašto to ne prijaviš kao doktorat. A meni tada, pravo da vam kažem, nije padalo ni na kraj pamet da doktoriram. Ali, hajde, kad mi je čovjek već predložio, šta me košta da ga poslušam”, priča Žile.

Ipak, profesor Prohić mu nije bio mentor na doktortatu, jer je bio – vrlo opravdano odsutan.

“Tek što je pročitao i ocijenio moju knjigu, profesor Prohić je – umro. Dugo me je poslije toga pratila zafrkancija, u stilu: “pročitaj Žileta i umri”, ili “od Žiletovih knjiga se umire, sigurno”, priča Žile za Srpskainfo.

Tako mu je mentor postao Muhamed Tunjo Filipović, kako Žile kaže, “doživotni šef katedre za filozofiju” u Sarajevu.

Doktor  nauka, a ratni komandant u Šesnaestoj

Tako je Žile doktorirao, a onda – otišao u rat! Bio je jedini doktor nauka, učesnik rata u BiH od prvog do posljednjeg dana. I to ne bilo gdje, nego u čuvenoj Šesnaestoj krajiškoj motorizovanoj brigadi Vojske RS. I to ne bilo kako, nego kao visokopozicionirani oficir: bio je zamjenik komandanta diviziona u Šesnaestoj. Na toj poziciji je pomogao mnogim Hrvatima i Bošnjacima, tada Muslimanina, iz Banjaluke i okolnih mjesta da kao njegovi borci u Vojsci RS, lakše preguraju rat. Ali, Žile o tome nikad nije javno govorio. Nema potrebe, veli.

I inače o ratu, a zaista je u ratu bio na ratištu, ili kako on to kaže “u šumi”, nikad nije htio da govori ni javno, ni naširoko. Mnogi su ga pisci, režiseri, scenaristi, novinari, fetljtonisti… pogotovo Amerikanci,  jurili da im ispriča svoju “war story”.

“Nisam to htio. Niti sam ja bio “nasilno mobilisan” kako su oni željeli da vjeruju i prikažu, niti me interesuju ti holivudski folovi i golovi. Rat je stvar ozbiljna, stvar o kojoj je teško govoriti”, kaže Žile. I tu stavlja tačku. Nema dalje.

Milan Damjanjović: On to ozbiljno?

Jedan od Žiletovih profesora, čuveni jugoslovenski filozof Milan Damnjanović, jednom je, tokom rata devedesetih, pitao: “A gdje je moj Žile? Je li dobro? Živ? Zdrav?”

Kada je dobio odgovor da je profesor Žile. alijas rezervni kapetan Živanović, preko (rijeke), u šumi, na ratištu, profesor Damanjanović je, u svom stilu, prokomentarisao: “On je, izgleda, baš ozbiljno shvatio taj rat!”

Čuvenog filozofa Milana Damnjanovića, Žile i danas opisuje kao “poseban soj”: izumrlu vrstu profesora, koji su uvijek čuvali dignitet  znanja i zvanja, te znali da se ophode i prema kolegama i prema studentima i prema javnosti. Miodrag Žile Živanović je krajem osamdesetih, prije nego je otišao u vojnike, bio urednik Damnjanovićeve zbirke eseja pod naslovom “Ophođenje sa mnogostrukošću”.

Mnogostruki Žile: filozof, političar, disident, novinar, predsjednik kućnog savjeta

Ophođenje sa mnogostrukošću ni Žiletu nikad nije bio problem. Dok je u ratu, u šumi ratovao, kad bi došao kući u Banjaluku, tada granatama i mecima netaknutu, ali kako kaže “duboko ranjenu i razorenu iznutra”, bio je – disident. Bio je i novinar, tačnije urednik opozicionog magazina “Prelom”, koji je, uporkos silnim napadima, izlazio i tokom rata. Bio je i političar: predsjednik hronično opozicione Socijano – liberalne stranke, nastale iz predratnog omladinskog pokreta, partije u kojoj su potekli Nada Tešanović i još neki istaknuti članovi Dodikovog SNSD-a. Žile se nakon propasti liberala nije htio prikloniti SNSD-u.

Ni PDP-u nije pristupio, ali je 2001. bio savjetnik tadašnjeg premijera Srpske Mladena Ivanića. Ne za dugo.

Političku karijeru će nastaviti  2003. godine i to triumfalnom pobjedom na izborima – za kućni savjet u svojoj zgradi.

“Više sam glasova osvojio ja, na tim izborima za kućni savjet, nego Borislav Paravac, koga su prečicom izabrali za člana Predsjedništva BiH, kako bi popunio upražnjeno mjesto, nakon ostavke Mirka Šarovića. Ne vjerujete mi? Eto, izazivam Paravca na “dvoboj”, da prebrojimo glasove, pa da vidimo ko ima više birača i pristalica: ja u zgradi, ili on u cijeloj BiH”, govorio je tada Žile.

Kako pomoći ubogoj djeci Momčila Krajišnika

Ali, vratimo se u vunena ratna vremena. Kao da mu nije bilo dosta izazova i opasnosti, Žile je jednom prilikom, kad je došao iz šume, na odsustvo, da se okupa i vidi suprugu i sinove, odlučio da pokrene – humanitarnu akciju.

“U to vrijeme, ne sjećam se tačno koje ratne godine, Momčilo Krajišnik, tada jedan od najmoćnijih političara, na televiziji je izjavio, kako ni njemu nije lako, jer često nema pet maraka u džepu da svojoj djeci kupi sladoled. Ganut ovom izjavom, ja sa svojom mladom ekipom iz “Preloma” osimislim humanitarnu akciju. Uzmemo mi jedan kombi i na njega stavimo ogroman, rukom ispisan plakat. “Pomozimo siromašnoj djeci Momčila Krajišnika – pomoć možete uplatiti na račun broj…” i stavimo broj računa “Preloma”. Naravno, nije nam akcija dugo potrajala, izbio je haos”, priča Žile.

Na pitanje da li su napali redakciju “Preloma” zbog “humanitarne akcije”, Žile odgovara:

“Ne mogu se ni sjetiti, jer napadali su nas stalno. Ja sam se tada osjećao mnogo sigurnije na frontu, u šumi, nego u gradu. U šumi su me štitili moji ratni drugovi”, kaže Žile.

Ipak sam bio muškarac, bar u to vrijeme…

A kad je rat prošao, naišlo je vrijeme organizovanja civilnog društva. Žile je tu bio nezaobilazna adresa za sve diplomate, predstavnike stranih fondacija, donatore. Ko god bi došao u Banjaluku, s namjerom da podrži osnivanje neke nevladine organizacija, zaputio bi se pravo Žiletu.

Tako je krenula i akcija za osnivanje udruženja žena. Okupile se žene Banjaluke, aktivistkinje, koje će kasnije osnovati Fondaciju Udružene žene, Helsinški parlament građana i još neke organizacije, da izaberu svoju liderku. I žene izglasaju Žileta za svog predsjednika.

“Jest neobično, ipak sam ja muškarac, bar sam u to vrijeme bio, danas već nisam siguran. Ali, nisam bio jedini muškarac na Balkanu, koji je bio predsjednik udruženja žena. A i to je bilo, da tako kažem, privremeno rješenje”, kaže Žile.

I tu bismo stavili tačku. Jer, tačka se negdje mora staviti, mada bi se, da se još malo zagrebe, moglo naći još sijaset skaski o Žiletu – mnogo zanimljivijih, sadržajnijih i smislenijih od većine holivudskih “top story”.

Izvor: srpskainfo.com / Autor: Milkica Milojević