Milena Tunguz: Banjalučanka koju prepoznaju na ulicama Džakarte (Foto)

Objavljeno: 31. 8. 2017 u 17:01h

Pored prirodne ljepote koju posjeduje, harizma, upornost i odlučnost su osobine koje ćemo zasluženo pripisati dvadesttrogodišnjem modelu i glumici porijeklom iz Hercegovine, Mileni Tunguz. 

Da se uspjeh ne postiže samo lijepim izgledom dokazala je više puta, oprobavši se u glavnim ulogama filmova koji su snimljeni na predivnom Baliju i Džakarti.

Milena je savršen primjer djevojke koja svoje snove nije sputavala, već ih slijedila čak i onda kada je najmanje vjerujovala da će se ostvariti. Danas, živi i radi u Džakarti, a svoje bogato iskustvo koje je sticala ne samo u Aziji, već i u evropskim zemljama, možete pročitati u nastavku teksta.

Zdravo Milena, hvala ti što si pristala podijeliti svoju priču sa čitaocima banjaluka.net portala. Za početak nam reci nešto o sebi, kako uopšte počinje tvoja životna priča?

“Zadovoljstvo je moje! Ja sam Milena Tunguz, rođena sam i do svoje devete godine odrastala u Hercegovini, nakon čega sam se sa porodicom preselila u Banjaluku. Tu sam provela svoje školske dane, a moje obrazovanje se nastavilo na Mašinskom fakultetu kojeg sam kasnije napustila zbog šansi u modelingu, za koje sam vjerovala da mi se samo jednom pružaju. I, pogodite? Dobro sam postupila.

Svoje prve modne korake sam napravila još u srednjoj školi, a iako je u to vrijeme modeling bio stvar popularnosti, za mene je hodanje modnom pistom i stajanje ispred objektiva bilo više od trenda. Zakoračiti u svijet modela je za mene bio san od malena, a to najbolje zna moja baka kojoj sam uvijek imitirala manekenski hod.  Pošto se u našoj državi teško izboriti za karijeru modela, jer nema mnogo stručnih ljudi koji će te primijetiti, odlučila sam se prijaviti na izbor za Miss BiH i nisam pogriješila. Ovo takmičenje je bilo moja odskočna daska i tada sve počinje.”

Na izboru za Miss BiH si ponijela titulu “Miss Fire for Miss Earth BiH”. Koliko ti je ona bila značajna za dalji razvoj?

“Poslije završetka izbora, ponudili su mi moj prvi modeling put u Tursku. Nikad nisam bila sretnija nego tad! U Istanbulu sam živjela 3 mjeseca sa djevojkama različitih kultura i nacionalnosti, pa mi je to predstavljalo odličnu priliku da učim engleski jezik. Iako sam na dnevnom nivou imala mnogo kastinga, što je bilo naporno, sve bih zaboravila u trenutku kada bi mi javili da sam dobila posao. Osjećaj je bio nevjerovatan.  Najviše poslova sam radila za krzno, bunde, kosu, ali sam nosila mnoge revije i radila online kampanje. Najdraža revija koje se rado sjećam je bila na Kipru za Balizzu.”

Poslije Turske si napravila pauzu i vratila se kući. Kako si se odlučila na korak da opet spakuješ kofere i ovaj put odeš još dalje – u Aziju?

“Duboko u sebi sam osjećala da moram nastaviti dalje i tako se desilo. Nekoliko mjeseci poslije, odlazim za Indoneziju gdje se desio moj životni preokret i momenti kada posmatram kako mi se snovi ostvaruju.   U Indoneziji sam dobila angažmane za Pradu, editorijal za Marie and Claire magazin, kao i mnoge druga važna snimanja. No, ono što me je najviše iznenadilo je da sam za samo 7 mjeseci života na Jakarti dobila glavne uloge u dva filma i to bez ikakvog prethodnog iskustva u glumi.”

“Poslije prvog horror filma “Hell End” u kojem sam pričala na holandskom i indonežanskom jeziku, rodila se ljubav prema sedmoj umjetnosti.  Zamislite kakav je to izazov bio za mene, da pored glume, pričam na potpuno dva strana jezika. I to sam savladala zahvaljujući upornosti i želji da prevaziđem samu sebe. Drugo filmsko ostvarenje je “London to Bali” komedija, u tom filmu sam bila jedna od glavnih uloga, zajedno sa njihovim najpoznatijim glumcima. Kako je film već emitovan, uspjela sam doživiti da me već prepoznaju na ulicama Džakarte što je jako zanimljiv osjećaj.”

Interesantno je da si i pored glavnih uloga u azijskim filmovima, ponovo odlučila da se vratiš kući. Da li si u tom periodu radila i na našim prostorima?

“Iako ne svojom voljom, morala sam da dođem u Banjaluku zbog određenih zastoja koje sam imala. Za taj period nisam gubila vrijeme, pa sam odlučila da snimim editorijal za Ljepota&Zdravlje portal, radim sa domaćim klijentima kao što su Sana Linea, Hera studio, Maza dogwear… Nisam htjela da sjedim skrštenih ruku, već sam se potrudila da još jednom dam svoj maksimum. Nisam dozvolila da me povratak kući ograničava i sputava.”

Milena, čestitamo ti na hrabrosti i odvažnosti da se još jednom oprobaš u inostranstvu. Zašto ponovo Azija?

“Jer sve što radim, radim spontano i iz srca. Odatle odluka da se ponovo oprobam na malezijskom tlu. U Maleziji sam najviše radila reklame, a prva koju sam dobila je bila za Avon – “Far away infinity” parfem. Interesantno je da se sve dešava sa razlogom, jer je ovaj parfem moja majka nekad davno koristila i ja sam se kao mala sam iskradala da ga špricnem po koji put (smijeh ).

Poslije toga radila sam sa poznatim dizajnerom kao pomoćnik, a ujedno i kao njegovo zaštitno lice. Pored toga, radila sam na “Malaysia fashion week-u”, bila angažovana za Masserati i Formulu 1 događaje, kao i “Stylo fashion week”. Sad trenutno sam opet u Džakarti i osjećam se potpuno ispunjeno.”

Na svojim društvenim mrežama rado dijeliš fotke svoje druge polovine. Da li je i on razlog zbog čega rado ostaješ u inostranstvu?

“Da, trenutno sam jako posvećena svom privatnom životu, živim sa momkom kojeg sam sasvim slučajno upoznala, baš kao što se sve velike ljubavi spontano dese i to nakon svog drugog povratka u Maleziju. On je iz Irana, totalna suprotnost u svemu: od religije, kulture, jezika, mentaliteta i načina života, ali opet smo mnogo slični, jer imamo ista interesovanja i ciljeve, pa nas je to i spojilo. Funkcionišemo kao tim i u cijelosti smo posvećeni našem izgledu, s obzirom da se spremamo se za nešto veliko, ali o tome ćemo, nadam se, drugi put.”

Za kraj reci nam koje su tvoje ambicije i planovi?

“Za sad mi je jedini plan da malo više odmaram, nego da radim (smijeh).  Što se tiče mojih ambicija, više bih ih nazvala snovima, koje bih rado nastavila da ostvarujem kao i do sad. Ponekad razmišljam o svom povratku u Banjaluku, jer sve je moguće i niko ne zna šta mu se može desiti u budućnosti. Važno mi je da sam srećna, jer i ako se vratim u domovinu, znaću da sam živjela kako sam željela i da se nisam predavala kad mi je bilo najteže. Prosto, slušala sam sebe i to je ono što poručujem svim ljudima. Slijedite samo sebe.”

Izvor: banjaluka.net

Facebook Twitter Preporuči na Viberu
Kopirati

Nema komentara

Sakrij sve komentare

Prikaži komentare

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Banjaluka.com. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Banjaluka.com zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara Banjaluka.com nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac takođe prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

Šta mislite o ovoj temi?

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena. Sva polja su obavezna!

Promo

Copyright. Sva prava zadržana. Dozvoljeno preuzimanje sadržaja isključivo uz navođenje linka prema stranici sa koje je sadržaj preuzet.