Loša iskustva sa poslovima u inostranstvu: “Spavala sam u štali, dok je vani bilo -15”

Objavljeno: 20. 7. 2018 u 20:22h

Otići sam u drugu zemlju u potrazi za poslom, ne poznavajući ljude ni jezik, za mnoge je bila stvar koja im je promijenila život, a za neke najgora životna odluka.

“Početak je uvijek najteži, a nekada i nepodnošljiv” – kaže naša sagovornica koja je mjesec dana spavala u jednom delu štale, dok je vani bilo 15 stepeni ispod nule.

Nakon 15 godina rada kao trgovac u Banjaluci, shvatila je da sa platom od 550 KM nikada neće moći školovati dijete, pa je odlučila da posao potraži u Austriji ili Njemačkoj.

Krenula je od popularnih Fejsbuk grupa u kojma ljudi jedni drugima pronalaze posao i prevoz u inostranstvo.

“Žena iz Banjaluke je napisala status da su hotelu, pored onog u kome ona radi, potrebne dvije radnice da održavaju dvorište. Odmah sam joj se javila i pitala koji su uslovi, a iz razgovora zaključila da to ne bi trebao biti problem. Sljedeće sedmice sjela sam u autobus i otišla u Tirol, a tamo su me dočekali ljubazni ljudi kao i ta gospođa” – priča ona, te dodaje da su već prvog dana počele muke.

Smjestili su je u sobu koja je više ličila na ostavu, bez grijanja i toaleta u blizini, uz objašnjenje da je privremeno.

“Danima sam radila, ali nisam sređivala dvorište, već čistila štalu u kojoj je bilo 20 krava, a noću se smrzavala. Nisam znala ni riječi njemačkog jezika i nisam imala kome da kažem da mi je hladno. Kasnije sam se jako razbolela, a doktoru nisam mogla, jer sam tu bila ilegalno” – kaže ona, dodajući da je sebi rekla da mora izdržati do prve plate, jer nije htjela da sekira svoju porodicu.

Njima je pisala da je sve u redu. Sve do jednom.

“Mnogo sam se razboljela da je muž vidio da nešto nije u redu, jer sam za 15 dana smršala oko sedam kilograma. Rekao je da se vratim kući ili će on doći po mene. Međutim, tada sam u hotelu upoznala čovjeka iz Doboja i pitala za pomoć, nakon čega mi je u istom mjestu našao posao sobarice i tada je sve postalo lakše” – kaže ona.

Ljudi sa kojima smo razgovarali kažu da su umjesto obećanih sedam sati, znali da rade i po 12, a najveći problem je što nemaju gdje ako im taj posao ne odgovara, a tu su i vječiti problemi sa jezikom, koga niko od njih nije znao. Mnogi su imali problema sa šefovima koji im ne daju slobodan dan mjesecima, ali i sa onima koji od njih traže nešto više od dogovorenog.

“Moj posao je bio da čuvam djecu od ujutro do 17 časova i poslije sam slobodna. Međutim, ništa od toga. Bila sam njihova sluškinja i radila do kasno u noć. Pravila večere, ručkove, prala sudove i čistila stan. Nisam mogla otići, jer nisam imala gdje” – priča Maja K. (24) koja je živjela sa jednom porodicom u Švajcarskoj.

Svaku noć je plakala u sobi i pokušavala naći drugi posao, ali je bilo jako teško, jer nije znala jezik.

“Naišla sam na oglas za posao u nekoj kafani, koju drže ljudi iz Bosne, odmah sam otišla, ali to je bio najgori dan u mom životu, poslije tog sam se vratila kući. Šef je tražio konobaricu koja će sa gostima da se druži, a poslije posla sa nekim od njih ode u njegov noćni klub i “nastavi druženje”” – kaže Maja koja je iz tog lokala pobjegla glavom pez obzira, spakovala se, a od porodice u kojoj je radila dobila tek toliko novca da se vrati kući.

Oni koji misle da su pronalaskom posla u inostranstvu rješili sve probleme se varaju. Naši sagovornici kažu da, ikao ima mnogo porodica i ljudi koji žive vani, mnogi su i odustali, jer se jednostavno nisu snašli.

“Vozio sam kamion po najvećim planinama i samo čekao da poginem negdje, ali nisam imao izbora. Ili da umrem u Austriji od posla ili kod kuće od gladi. Ćutao sam i trpio dok nisam upoznao ljude koji su mi pomogli, jer nisam mogao da se vratim kući zbog porodice kojoj više trebam dok zarađujem novac” – prisjetio se Žarko J. (53) svog prvog posla.

Sada već 15 godina radi u Austriji, savladao je i jezik, a prije nekoliko godina ja tu doveo i svog sina. Kaže da su se mučili da se naviknu na život u tuđini, ali da je sada mnogo lakše.

“Čuo sam mnogo priča da je ljudima bilo teško na prvom poslu, ali rijetko da se neko vratio kući zbog toga. Obično svi malo stisnu zube dok ne nađu drugi posao” – dodaje on.

Teško bez porodice

Nije toliki problem raditi teške poslove, koliko ljudima to sve otežava činjenica da mjesecima neće vidjeti svoju porodicu, smatraju stručnjaci. Mnogi sagovornici tvrde da im nikakav životni standard i plata ne mogu nadomjestiti to što se sa porodicom vide samo preko Vajbera. Baš zbog toga su neki vratili nakog prvog mjeseca, jer se život bez najbližih činio nepodnošljiv.

Izvor: Srpskainfo/ Tanja Vukomanović

Facebook Twitter Preporuči na Viberu
Kopirati

Nema komentara

Sakrij sve komentare

Prikaži komentare

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Banjaluka.com. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Banjaluka.com zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara Banjaluka.com nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac takođe prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

Šta mislite o ovoj temi?

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena. Sva polja su obavezna!

Promo

Copyright. Sva prava zadržana. Dozvoljeno preuzimanje sadržaja isključivo uz navođenje linka prema stranici sa koje je sadržaj preuzet.