Krunić planirao živjeti u zaseoku kod Sanskog Mosta kad ode u penziju (Foto)

Do sela Bosanski Milanovac, koje je udaljeno dvadesetak kilometara od Sanskog Mosta, stiže se makadamskim putem, koji se vijugavo proteže podgrmečkim vrletima. U centru se nalazi obnovljena mjesna crkva, a dalje dva kilometra smjestio se zaseok Krunići, gdje je Slaviša Krunić, ubijeni banjalučki biznismen, prije pet godina započeo izgradnju velikog i prostranog imanja nalik etno-selu.

Tuga se nadvila nad Krunićima, posebno juče na dan Slavišine sahrane, a za njim su žalili i Srbi i Bošnjaci koji su ga poznavali.

Imanje čini više objekata izgrađenih od drveta i kamena, od kojih su neki namijenjeni za stanovanje i boravak ljudi, dok drugi služe kao štale za smještaj brojne stoke. Na imanju smo zatekli Branu Kondića, povratnika u Bosanski Milanovac, koji obavlja svakodnevne poslove i brine o stoci. Kondić kaže kako je na imanju zaposleno desetak radnika i da se mahom radi o povratnicima na te prostore.

Dodaje kako je većina otišla na Krunićevu sahranu u Banjaluku i kaže kako su u selu zavladali žalost i muk poslije strašne vijesti o ubistvu.

“Evo, još sebi ne mogu doći od kada sam čuo za tu strašnu vijest. Bio je stvarno dobar čovjek, Bog dušu da mu prosti. Pomagao je ljudima u selu, davao novac da se obnovi crkva i održavaju putevi. Mnogo je volio ovaj kraj”, kaže Kondić za “Nezavisne”.

Dodaje kako se u ovome selu rodio Krunićev otac Dragomir, odakle je prije mnogo godina odselio u Banjaluku. Ističe kako je Slaviša posebno bio vezan za ovaj kraj i da ga je često posjećivao s porodicom i prijateljima.

“Slaviša je govorio kako nema ljepšeg mjesta na svijetu i da namjerava ovdje živjeti kada jednom ode u zasluženu penziju. Posebno je volio životinje, a specijalno konje, i s njima je provodio dosta vremena”, kaže Kondić.

Dodaje kako se na imanju nalazi stado od dvadesetak plemenitih konja, te da još uzgajaju krave, svinje i ovce.

Prema njegovim riječima, Krunić je imao ambiciozne planove u vezi s uzgojem stoke, kako bi se ekonomski oživjelo cijelo područje i zaposlio što veći broj povratnika.

Inače, u Bosanski Milanovac se prije rata vratilo tek pedesetak mještana, dok je ogromna većina egzistenciju ostvarila na području Republike Srpske ili Srbije.

Za Krunića riječi hvale ima i lovočuvar Izet Alagić, iz susjednog Donjeg Kamengrada, koji kaže kako su na izgradnji objekata u njegovom etno-selu bili angažovani i brojni Bošnjaci iz susjednih sela.

“Kao lovočuvar brinem o cijelom ovom području i često ovamo navraćam. Upoznao sam Slavišu i družili smo se, bio je prijatan i druželjubiv čovjek. U nekoliko navrata pomagao je našem lovačkom udruženju u prehrani divljači i govorio je kako je ovo najljepše mjesto na svijetu. Zbog njegove smrti, svi smo na gubitku”, kaže Alagić za “Nezavisne”.

Takođe, zanimljivo je kako je prije dvije godine Krunić novčano pomogao obližnju osnovnu školu u selu Fajtovci, kao i donacijom savremene video-opreme za nadzor, koja je danas u funkciji u toj obrazovnoj ustanovi.

Izvor: Nezavisne / Autor: Zlatan Čekić