Banjaluka puna kafića, u istom “rangu” sa Minhenom

Na 190.000 stanovnika u gradu na Vrbasu radi čak hiljadu kafića, što je pet puta više od evropskog prosjeka, po broju građana. Interesantno je tako da Banjaluka ima isti broj kafića kao i Minhen, treći grad po veličini u Njemačkoj, gdje živi oko 1,5 miliona stanovnika.

Ovaj podatak objavljen je nedavno i na svojevrsnom turističkom vodiču – aplikaciji “Cultural places”, koja promoviše kulturu i gradove na moderan način.

“Banjaluka zaostaje po mnogo stvari, ali ne po kafićima. Mislim da je kultura ispijanja kafa nešto što je kul strancima i što fascinira mnoge koji dođu. Generalno, taj životni stil na Balkanu”- istakao je Robert Dacešin, koji vodi ovu aplikaciju za putovanja.

On smatra da je zanimljiv podatak o broju kafića u Banjaluci koji malo ljudi zna, zbog čega je sa brojnim pratiocima i podijelio tu informaciju.

Ma koliko da je turistima Banjaluka privlačna zbog velikog broja ugostiteljskih objekata, koji se bukvalno nalaze na svakom ćošku, iz Zanatsko-preduzetničke komore upozoravaju da je to takvo poslovanje teško održivo.

U svakoj novoizgrađenoj zgradi, prvo se otvori kafić, pa tek onda drugi sadržaji. Zašto je to tako, objašnjava direktor Komore Jovica Bratić.

“Ljudi nemaju biznis ideja i ugostiteljstvo im se čini kao najjednostavnije, tu ima najmanje ulaganja, puno je slobodnih prostora i najlakše je naći konobara. Prema prosjeku, na hiljadu građana trebalo bi da radi jedan kafić, dok kod nas na isti broj ljudi ima pet puta više kafića. Međutim, kafić je zahtjevan i treba sve kontrolisati, zbog čega nerijetko neki objekti rade samo par mjeseci” – priča Bratić.

Precizira da su ukupni prihodi u ugostiteljstvu veći jer je puno kafana i barova, ali pojedinačno, svako od njih ima mali promet.

„Na konju“ su jedino gazde kafića po centru Banjaluke gde ima gostiju i koji onda stvaraju prividnu sliku da svi ugostitelji dobro posluju.

“Čim se pomjerite iz centra sto metara vidite kakvo je stvarno stanje, prometa nema. Kafići ostaju isti i mijenjaju se samo vlasnici. Moramo ozbiljno da se zapitamo šta se dešava i da nađemo pravu mjeru”- upozorava on.

Mada kafić ne traži velika ulaganja, Bratić naglašava da ulaganja nisu velika u zanatskom poslu, od kojeg građani uporno bježe.

Savjetuje stanovnicima da se okrenu upravo ovom modelu zapošljavanja, jer ubrzo na našem području neće biti kvalitetnih majstora.

Pojedini ugostitelji i sami priznaju da jedva sastavljaju kraj sa krajem, jer je pazar tanak, pa ipak u ovoj branši pokušavaju da se okušaju i mladi akademci.

“Drug i ja smo završili fakultet, godinu dana smo tražili posao, više nismo znali šta bismo i riješili smo da probamo držati svoj kafić. Iznajmili smo već opremljen prostor, pa tu nismo imali ulaganja i obojica konobarišemo po smjenama. Tek smo na početku, vidjećemo koliko ćemo izdržati” – ispričali su nam ovi momci.

Pored kafića, u Banjaluci se otvara i sve veći broj kladionica – u gradu radi oko 200 ovih objekata, a mnogi od njih nalaze se upravo u ugostiteljskim objektima.

Prva kafana

Davne 1617. godine otvorena je prva kafana u Banjaluci, na desnoj obali Vrbasa, naspram Kastela.

Bila je odmah pored puta koji je preko mosta vodio kroz Tvrđavu i imala je trijem nad vodom.

Zanimljivo je da jedan bar u Krakovu nosi naziv “Banjaluka”.

Izvor: Blic/ Nataša Telebak