Banjalučanka prije 15 godina rodila Sanju, prvu bebu začetu vantjelesnom oplodnjom u RS

U vrijeme kada sam se borila da dobijem dijete, o vantjelesnoj oplodnji se kod nas malo znalo, a pomoć države nije postojala. Ipak, bila sam odlučna da pokušam i da idem dalje, sve dok nisam rodila Sanju.

Tako danas priča banjalučanka Snježana Vučić, koja je prije 15 godina na svijet donijela djevojčicu Sanju, prvu bebu začetu postupkom vantjelesne oplodnje u Republici Srpskoj.

Njena borba za potomstvo, prisjeća se, nije bila nimalo laka i trajala je nekoliko godina i nekoliko kredita. Prošla je ukupno pet postupaka vantjelesne oplodnje, a uspješan je bio baš prvi koji je uradila u Banjaluci, uz pomoć doktorke Sanje Sibinčić, koja je začetnik ovog postupka u RS.

Danas kada se prisjeća tog perioda svog života kaže da ništa ne bi mijenjala, bez obzira na sve poteškoće. Rođenje djeteta je, kaže, njenom životu dalo novi smisao.

“Kada sam saznala da neću moći prirodno da začnem, nisam odustala. O vantjelesnoj oplodnji se kod nas tada, krajem 90-tih, nije mnogo znalo, ali to mene nije obeshrabrivalo, niti je odustajanje od te borbe bilo opcija. Shvatila sam da nema drugog načina i nisam se dvoumila da pokušam i vantjelesnu oplodnju. Danas je to sve dosta lakše i zaista vjerujem da parovi koji imaju problema da začnu ne treba da oklijevaju i treba da pokušaju i na ovaj način. Sada je to pokriveno i osiguranjem za tri pokušaja, a ljekari imaju veliko iskustvo”, priča Snježana, koja je kćerku Sanju rodila u 36. godini života.

Prisjeća se i da je u sebi bila sigurna da je taj peti pokušaj konačno uspio, i prije nego što je to medicinski potvrđeno.

Ona je i tada imala povjerenje u ljekare, uključujući i u doktorku Sanju Sibinčić, koja je tada počinjala da radi taj postupak u Srpskoj i za koju je saznala sticajem okolnosti. Činjenica da je uspjela da ostane trudna baš uz njenu pomoć, uticala je i na to da sa doktorkom razvije prisan odnos, koji njeguju i danas. Ona je vodila i njenu trudnoću, bila je prisutna i na porođaju, a Snježana kaže da nije imala dilemu ni u pogledu toga da kćerku nazove po njoj.

“Čim sam saznala da nosim djevojčicu, odlučila sam da se zove Sanja. Doktorka je prije svega veliki čovjek “, kaže Snježana, koja čitav radni vijek radi u ugostiteljstvu, te dodaje da joj je tokom višegodišnje borbe za roditeljstvo mnogo značila i velika podrška, materijalna i moralna, njenog poslodavca.

Bez obzira na to što se znaju godinama, doktorka Sibinčić je nedavno uspjela da iznenadi Snježanu, ali i svoju mlađu imenjakinju, kada je djevojčici za 15. rođendan poklonila mjesečnu stipendiju koji će dobijati tokom srednje škole.

Mlada Sanja Vučić je, naime, krenula njenim stopama i sada je učenica prvog razreda opšteg smjera srednje medicinske škole, sa planom da jednog dana postane ljekar, pedijatar.

“Oduvijek volim medicinu, a volim i da pomažem ljudima i smatram da najbolje mogu da pomognem upravo kao medicinski radnik. Za sada nemam planove da idem u inostranstvo da radim”, kaže Sanja Vučić.

U zdravstvenoj ustanovi za liječenje neplodnosti koju vodi doktorka Sibinčić moći će da obavi i stručnu praksu, da dobije i posao ako bude željela, a podržaće je i ako odluči da nastavi školovanje na fakultetu. U porodici doktorke Sibinčić, Sanju, ionako, doživljavaju kao njihovo dijete.

“Sanja je naša prva beba i moja ideja je bila da joj pomognemo da ona što lakše i što bolje završi medicinsku školu. Sa druge strane, želimo da joj pomognemo i da bude dio nas, da dolazi preko ljeta na praksu i upozna ovaj posao na pravi način i meni je zaista drago što su i naši partneri iz grupacije Pronatal, čija smo članica od aprila, podržali tu ideju i što smo omogućili tu podršku”, kaže doktorka Sanja.

Sve je bilo uredu, a ipak je djelovalo kao vječnost

“Živo se sjećam odlaska u bolnicu sa Snježanom. U tom trenutku je profesor Jovanić bio načenik klinike, te je on došao da uradimo carski rez, jer smo znali da će beba ići na carski, a doktor Lazić je bio dežurni, te smo zajedno ušli u operacionu salu. Iako smo znali da je ta trudnoća bila uredna i da je sve proteklo u najboljem redu, taj trenutak dok se nije rodila beba, kao da je trajao vječnost i onog momenta kada je beba zaplakala, tek tada sam postala svjesna da se rodila naša prva beba iz vantjelesne oplodnje”, priča doktorka Sanja, koja se prisjetila i da su u bolnicu otišle oko četiri sata ujutro i samo nekoliko sati nakon što je stigla sa napornog putovanja.

Rođeno 1.115 beba

Uz pomoć postupka vantjelesne oplodnje, u Srpskoj je do sada rođeno 1.115 beba. Posljednjih godina samo Fond zdravstvenog osiguranja RS godišnje za ovu vrste podrške porodicama izdvaja oko 2,5 miliona KM, a za proteklih deset godina za to je izdvojeno  više od 15 miliona maraka.

Za mnoge parove u RS to je jedina šansa da dobiju željeno potomstvo. Oni zbog toga pozdravljaju i odluku da se od ove godine sredstvima Fonda finansira i treći pokušaj vantjelesne oplodnje. Računa se da je za uspjeh vantjelesne oplodnje neophodno da se pokuša bar tri puta. Iz FZO podsećaju da pravo na plaćenu vantjelesnu oplodnju mogu da ostvare svi parovi, ako je dokazan sterilitet para ili jednog od njih i ako se nalaze u braku ili vanbračnoj zajednici najmanje dvije godine.

Izvor: srpskainfo.com / Autor: Valentina Mišljenović / Foto: Siniša Pašalić