Ispovijest djevojke kojoj je Mihajlović platio operaciju srca: On je moj spasilac

“jutro, 13. jul 2019… Prva vijest koju čitam vezana je za Sinišu Mihajlovića. ‘Bolestan je’, kažu, ‘vodi životnu borbu’. Moj Siniša? Siniša, čija fotografija zauzima naslovni ekran mog telefona? Taj Siniša, Mihajlović Siniša – čovjek, fudbaler, rodoljub, humanista, otac, muž i veličina u svakom pogledu.”

“Prije 19 godina omogućio si mi život. Omogućio si mi ono što sam sad, da živim život koji živim, da koračam putevima kojima koračam, da osjećam, želim, volim – a tebe možda i ponajviše. Voljela bih da ti mogu pomoći, kao što si ti meni pomogao. Voljela bih da ti mogu doći u posjetu, kako si ti to činio. Ali ne mogu. Moja jedina pomoć će biti u molitvama – za još jednu tvoju pobjedu. Moliću se Bogu, u kojeg oboje vjerujemo… U nadi da neće zaboraviti tvoju velikodušnost i da će ti pružiti ruku isto kao što si je ti pružao hiljadama ljudi za svojih pola vijeka. Miha, legendo… Miha, kralju… Miha… Bori se! Izdrži! Pobijedićeš!”

Ova emocijama obojena poruka koju je na svom fejsbuk-profilu napisala Podgoričanka Nikolina Nina Radunović rasplakala je ne samo Crnu Goru, nego i cijeli region! Sigurno će stići i do Mihe koji je od prvog saznanja da boluje od leukemije obasut porukama podrške. Nikolina nije slutila da će njena priča uzburkati osjećanja ljudi.

“Voljela bih da moj glas dođe do njega. Da nije bilo Siniše, ko zna kojim putem bi otišao moj život. On je moj spasilac, čovjek za koga je moj život i te kako vezan. Dobrotvor i humanista”, kaže za “Novosti” Nikolina.

Radost roditelja pri njenom rođenju pomutila je vijest da ima srčane mane opasne po život. Borba za malu Nikolinu je od tada počela da se odvija i trajala je sve dok se nije pojavio Siniša. Imala je četiri i po godine kada je uspješno operisana u Rimu 19. aprila 2001.

“Na prostoru bivše Jugoslavije nije bilo moguće obaviti intervenciju. Šansa se pojavila u Londonu, ali se sredstva nisu mogla prikupiti. Radilo se o kompleksnoj srčanoj mani sa kojom se medicina do tada jako rijetko sretala. Siniša Mihajlović je sasvim slučajno saznao za moj problem, i to preko našeg zajedničkog prijatelja koji je sada, nažalost, pokojni. I on je, kao i Siniša, bio iz Borovog sela kod Vukovara. Nije znao ni ko sam, niti odakle, već je samo poručio – “Dovedite mi to dijete!”

On je već tada bio u Italiji, u Laciju.

“Uspio je da mobiliše cijeli tim kako bi mi se pomoglo. Najviše novca uplatio je Siniša, a ostatak fudbaleri rimskog kluba. Operisana sam, vratila se u život i, kao što vidite, danas potpuno normalno funkcionišem, živim i ništa mi nije uskraćeno. Nisam jedina kojoj je on pomogao, jer ih je zaista mnogo. Nikada se nije zbog toga eksponirao, jer je to radio kao pravi vjernik i humanista.”

Iako je od tada proteklo skoro dvadeset godina, Nina nije uspjela da se upozna sa svojim spasiocem, da mu lično zahvali.

“Siniša je dio mog života, iako ga ne poznajem. Ljubav koju osjećam prema njemu je zaista posebna i ne može se opisati riječima. I zbog svega toga jako me pogodila vijest da je bolestan. Nisam mogla vjerovati da se nekoj osobi poput njega nešto slično može desiti. Mnogo me pogodila to saznanje i natjeralo da napišem poruku za koju nisam očekivala da će izazvati ovakvu buru. A tekst je nastao iz srca i dubine duše.”

Slika na mobilnom

Na mobilnom telefonu, Nikolina drži sliku Siniše Mihajlovića:

“Mnogo ljudi koji me poznaju primijetilo je na društvenim mrežama koliko stavljam njegove slike. Sinišinu fotografiju držim na ekranu mobilnog telefona. Volim ga, jer mi je život spasao. Da nije bilo njega, ko zna šta bi se desilo. Pokušavala sam na razne načine da dođem do njega, da ga upoznam ali mi se nije dalo. Bila je na TV Pink emisija “Sve za ljubav”, prijavljivala se za učešće kako bih preko njih došla do Siniše, koji je tada bio selektor reprezentacije Srbije. Oni su sa mnom nekoliko puta kontaktirali, obećavali i na tome se završilo.”

Izvor: novosti.rs / Autor: V.Kadić