MAJKA HRABROST Pješačila 105 kilometara da ministru očita lekciju

Gorica Lukić, majka djevojčice koju je država zaboravila, prepješačila je 105 kilometara da bi ministru Aleksandru Vulinu skrenula pažnju na težak položaj djece oboljele od rijetkih bolesti.

Gorica ima 46 godina, završen fakultet, i niz poslova za sobom, kao i većina građana Srbije, manje i više neuspješnih. Živi u Banji Koviljači sa mlađom ćerkom, trinaestogodišnjakinjom, nepokretnom majkom i nevjenčanim suprugom. Njena starija ćerka, takođe sa fakultetskom diplomom, povremeno radi u Beogradu…

Sve siromašne porodice u Srbiji liče jedna na drugu, ali Goričina se izdvaja: njeno mlađe dijete bolesno je od stečene hemofilije, Von-Vilerove bolesti i poremećaja u koagulaciji krvi, a trajno joj je oštećen i centar za ravnotežu.

“To su rijetke bolesti, ali uz odgovarajuću terapiju Darija bi mogla normalno da funkcioniše i pohađa nastavu u školi. Bila je odličan đak… – kaže Gorica. Skupe lijekove, međutim, Gorica, kao i roditelji ostale djece pogođene sličnim bolestima sama mora da kupuje…

Zahvaljujući dobrim ljudima, Gorica je već dva puta vodila ćerku u jednu tursku kliniku: od ukupno deset hiljada evra, njihovi prilozi pokrili su 5.500, a ostalo je Gorica našla sama.

Terapija tamo primijenjena znatno je popravila Darijino zdravstveno stanje, i početkom sljedećeg meseca ići će u Turtsku i treći put.

I kamataši se sažalili

„Prodala sam sve što sam imala za liječenje djeteta, a dio sam pozajmila od ljudi koji obično daju novac pod kamatu. Meni nisu htjeli da je zaračunaju“, kaže ova ponosna žene.

Dobili smo 250.000 dinara za kuću, tim novcem platićemo liječenje…

A kuća? Sliježe ramenima:

“Važnije je ovo… ”

A 11. septembra, nezadovoljna odnosom države prema djeci koja boluju od rijetkih bolesti, uputila se u Beograd, ministru Aleksandru Vulinu.

“Tražim da se obiđu sva djeca sa rijetkim bolestima u poplavljenim područjima, i registruje njihov položaj; tražim da se za njih obezbijedi stručno staranje, lijekovi i posebna hrana, u slučajevima gdje je to potrebno; da se uvedu novčane kazne za njihovu diskriminaciju, a ta sredstva uplaćuju u poseban fond; da se državni službenici za diskriminaciju takve djece kažnjavaju otkazima – kaže.

Iz Banje Koviljače je na put dug 145 km krenula pješice. Iz protesta, i da bi skrenula pažnju javnosti na ovaj problem. Tek trećeg dana, poslije prijeđenih 105 km, ministar je našao vrijeme za nju.

Izvor: Blic.rs