Fond solidarnosti i dalje na čekanju

Prošle su tri godine od obećanja ministra da će biti osnovan Fond solidarnosti. I danas je ponovio skoro isto, da bi Fond solidarnosti uskoro trebao da bude formiran.

Pacijenti koji moraju na operacije i transplatacije u inostranstvo, bili bi finansirani baš iz tog fonda.

“Sigurno potreba za ovakvim jednim fondom koji bi onda mogao da reaguje u sličnim situacijama kao što je bila situacija sada oko skupljanja sredstva oko male Sofije, mislim da će se značajan broj fizičkih i pravnih privrednih lica odazvati i očekujem da se taj fond napokon formira”, kaže Dragan Bogdanić, ministar zdravlja RS.

Osim obećanja, ministar zdravlja ponovo ne precizira kada će Fond solidarnosti napokon ugledati svjetlo dana. Nažalost, sudbina malog borca Sofije, koja boluje od leukemije, podsjetila je i javnost i institucije koliko je taj fond neophodan. To je rješenje da životi pacijenata ne zavise od humanosti pojedinaca. Fond zdravstvenog osiguranja sa višemilionskim dugovima, teško može da finansira skupa lječenja.

“Jako je bitno sve više i više da se pozabavimo da nađemo neko rješenje koje ce biti sistemsko, gdje ćemo formirati fond kako god ga zvali. Fond solidarnosti za neke određene kategorije, da ga definišemo da to uobličimo u okviru zakonskih akata i da definišemo ko će da brine o tome fondu”, ističe Dejan Kusturić, v.d direktor Fonda zdravstvenog osiguranja RS.

Humanitarna organizacija “Budimo ljudi” godinama prikuplja novac za oboljele mališane. Jedino rješenje vide u novim zakonskim rješenjima.

“Nikada nisam došla do informacije da je bilo o tome govora na Skupštini, ili bilo kom nivou, ni na nivou RS ili BiH. Mislim da je to velika greška. Mislim da smo mi kao društvo sazrijeli da imamo jednu ovakvu fondaciju i moramo da je imamo i zbog nas i zbog naše djece”, poručuje Adriana Basara, iz organizacije “Budimo ljudi”.

Budući da pacijenati koji moraju na liječenje u inostranstvu nema mnogo, sredstva potrebna za Fond solidarnosti i nisu velika. Procjenjuje se da na godišnjem nivou za te namjene treba izdvojiti oko 5 miliona maraka. U poredjenju sa nekim drugim troškovima, poput voznog parka funkcionera, to je neuporedivo mala vrijednost, a spasila bi živote mnogih.

Izvor: Atv