Električna energija kao proizvodnja “bosanske nafte“

Zavisno od raspoloživosti električne energije, željene profitabilnosti elektroenergetskog sektora, odnosu ekonomske politike prema industrijskim potrošačima i životnom standardu građana, a polazeći i od strukture i regulacije tržišta električne energije, promjene u cijenama električne energije namijenjene pravnim licima su se u nekoliko zadnjih godina razlikovale od zemlje do zemlje.

Neke male evropske ekonomije, sa najnižim dohotkom po glavi stanovnika, vođene vjerovatno željom da očuvaju konkurentnost svoje ekonomije u periodu visoke inflacije, zaštitnički su se odnosila prema industrijskim potrošačima na koje odlazi najveći dio potrošnje električne energije pravnih lica.

Na primjer, u Crnoj Gori cijena kilovat-časa električne energije namenjene pravnim licima u intervalu potrošnje od  od 500 MWh do 2.000 MWh se za četiri godine (polovina 2020 – polovina 2024) gotovo da nije izmjenila (porasla je za 4,4%).

U ostalim zemljama izuzetno niskog životnog standarda, kao što su Albanija, Moldavija i Sjeverna Makedonija, rast ovih cijena je bio nešto viši, oko 20%, čime se direktno delovalo na depresiju cijene koštanja proizvoda industrije, a i indirektno na održavanje dostignutog nivoa materijalnog blagostanja stanovništva.

“Socijalistički pristup” određivanju cijene električne energije lakše je u određenoj mjeri i određeno vrijeme primjenjivati u malim, bivšim socijalističkim, ekonomijama, a vrlo teško u velikim i razvijenim kapitalističkim ekonomijama, a pogotovo u velikim ekonomskim zonama kao što je Evropska unija gdje je tržište električne energije u mnogo većoj mjeri liberalizovano, a postoji i stroga regulacija koja povećava troškove proizvodnje električne energije.

Nagli rast cijena električne energije u EU nije primarno izazvan poremećajima u snabdjevanju evropskih zemalja energentima nakon početka rata u Ukrajini, ali su ti poremećaji, a pogotove razaranje infrastrukture Sjevernog toka 1 i Sjevernog toka 2 u septembru 2022.godine, djelovali kao izrazito jak katalizator velikog cjenovnog rasta na tržištu električne energije u EU.

Rast cijena električne energije u EU započinje već u prvoj polovini 2021., prije početka rata u Ukrajini, a tokom 2022. , poslije početka rata, ove cijene su eksplodirale i višestruko nadmašile ukupnu inflaciju u EU.

Kao jedan od glavnih razloga rasta cijena električne energije isticana je činjenica da veliki broj velikih elektrana u EU radi na prirodni gas, a pošto je njegova cijena od polovine 2020. do avgusta 2022. porasla za više od tri puta, rast troškova proizvodnje električne energije je morao biti prenesen na krajnje potrošače.

Međutim, već početkom 2023. cijena prirodnog gas se vratila na nivo iz polovine 2020.godine i približno na tom nivou je zadržana i do danas, ali to nije uticalo ni na približno proporcionalno smanjenje cijene električne energije.

Drugo, regulatorno i netržišno, objašnjenje rasta cijena električne energije u EU je rast troškova proizvodnje električne energije u termoelektranama na području EU zbog “poreza” na emisiju karbon dioksida u atmosferu i zagađenja ekosistema, koje produkuju ove vrste elektrana.

Sumirajući prethodno dolazimo do ključnih razloga relativne stabilnosti cijena električne energije za industrijske potrošače u Bosni u poređenju sa EU u zadnje četiri godine (vidjeti grafikon).

Bosna još uvijek nema porez na emisiju karbona koji bi dodatnim troškovima opteretio elektrane koje za pogon turbina i proizvodnju električne koriste energiju (toplotu, paru) nastali sagorevanjem uglja, jedan veliki dio energetskog bilansa se zasniva i na proizvodnji električne energije u hidroelektranama koje nisu zagađivači, a koristi energiju prirode (vodu), elektrane u Bosni se ne pokreću na prirodni gas.

U svjetlu u prosjeku nezadovoljavajućih bilansa bosanskih elektrana, a pod pritiskom trostruko većeg rasta cena električne energije u EU, te najave skorog uvođenja “poreza na karbon”, i u Bosni se počelo sa preispitivanjem dosadašnje cjenovne politike u elektronenergetskom sektoru.

Postavilo se pitanje da li je ekonomska politika koja od polovine 2020. drži cijenu električne energije domaćinstvima fiksiranom, a cijenu električne energije privredi je povećala “samo” za oko trećinu, u dugom roku održiva?

Cijena električne energije (jednog kilovat-časa) bez poreza, u EUR (za pravna lica koja troše od 500 MWh do 2.000 MWh)

Izvor: Eurostat

Pritisak da cijene električne energije porastu ne dolazi samo iz EU već i iz najbližeg okruženja.

U zadnje četiri godine industrijska struja poskupila je u Srbiji za 80%, a u Hrvatskoj za 140%.

S obzirom na bosanski hidropotencijal i sa njim vezane hidrocentrale prozvodnja, električna energija se već dugo vremena u Bosni doživljava kao proizvodnja “bosanske nafte“.

I kao što je nafta u zemljama grupe OPEC jeftinija nego u drugim zemljama, na isti način tretirana je i cijena električne energije u Bosni.

Bosanska ekonomska politika bi se mogla zagledati u sebe i oko sebe i procjeniti u kojoj mjeri je viša izvozna cijena električne energije, odnosno nafte i naftnih derivata u slučaju zemalja OPEC, u poređenju sa nižom za unutrašnje tržište, doprinijela ekonomskom razvoju Bosne, odnosno zemalja OPEC-a?

Da li je Bosna kreirala industrije i tržišta koji će generisati prihode nakon što komparativne prednost u proizvodnji električne energije u hidroelektranama iščeznu (po uzoru na neke zemlje OPEC) i da li je tu komparativnu prednost moguće održati u svjetlu nadolazećeg poreza na karbon (koje će plaćati termoelektrane) i u svjetlu starosti (amortizovanosti) postojećih elektrana?

Ekonomska politika koja se povodi za primjerima iz okruženja gubi jedan dio samostalnosti, ali ekonomska politika koja misli da se svijet oko nje ne mijenja očigledno griješi?

Izvor: Bife.ba