Najave da u EU neće biti dozvoljeno pečenje rakije i manjak para toliko zabrinjava rakidžije da su na pjesmu zaboravili – narod u Podrinju, Birču i na Romaniji, gdje se uvijek pjevalo kraj “vesele mašine”, zabrinuto ćuti.

Srebrenički kazandžija Milosav Marković ima dugačak spisak domaćina kojima treba da peče rakiju. Već dva mjeseca ne “odvaja” se od kazana.

“Kroz ‘lulu’ su prošle stotine litara rakije, ali još nigdje nije bilo pjesme kraj kazana”, priča Milosav.

On ističe da je pečenje rakije uvijek privlačilo ljude, pa i one koji je ne piju, da se okupe oko kazana, da se šale ili lijepo ispričaju uz pjesmu.

“I sada se ljudi okupljaju, ali malo ko priča, a pjesma se ne čuje. Udarila neka briga i neimaština, pa nikome izgleda nije do šale i pjesme”, kaže jedan od domaćina.

Oko kazana ljudi su se uvijek okupljali i besjedili, prepričavali događaje i dogodovštine.

Prateći da bude dobra vatra u sadžaku ispod kazana i hladna voda u kaci u kojoj je spiralna cijev kroz koju protiče i kondenzuje se rakija, okupljeni su pomagali domaćinu da prinese “nadošlu” širu ili kominu iz kačare do kazana i da skloni džibru prosutu iz prethodno rastavljenog kazana.

Pjevane su šaljive, ali i simbolične i poučne pjesmice, u kojima se u dva kratka stiha iznosi jasna poruka, doživljaj, čežnja, šala, najava ili savjet.

Neki književnici za ove kratke srpske izvorne pjesme kažu da je to srpski “haiku” koji je davno nastao.

Ove godine voće je rodilo kao rijetko kada. U srednjem Podrinju propalo je mnogo jabuka, krušaka i drugog voća, jer nije imao ko da bere, a nije bilo ni suđa da se pokiseli ili na drugi način preradi.

Ipak, šljive nisu nigdje ostale neobrane. Iako je cijena kaca udvostručena u toku berbe, ljudi su kupovali šljive. Manji dio “plavog zlata” prerađen je u pekmeze i druge poslastice ili osušen za kompota.

Sve šljive su obrane i najveći dio roda je pokiseljen, a ovih dana kazani “kruže” po selima i varošima i rakija se peče u skoro svakom dvorištu, pa čak i kod domaćina kojima religijska pripadnost ne dozvoljava konzumiranje alkohola.

Kazani su ove jeseni najtraženija stvar, a kazandžije ne mogu da stignu na sve strane.

Nostalgija za prošlim i veselijim vremenima i sadašnja kriza, koja sve više i teže pritiska narod, izgleda da unosi opštu depresiju.

Ni rakija, za koju narodna poslovica kaže da “ćuti samo u buretu”, ne može da popravi raspoloženje i izmami pjesmu.

“Ipak, kod Srba bez rakije nema ni radosti ni žalosti, a rodilo, fala Bogu, pa je i red i prilika da se stvore i zalihe ‘mučenice’, jer ko zna kada će ponovo šljive donijeti rod kao ove godine”, kaže Pero iz Bratunca.

 Izvor: Agencije