Kesten – slastan zalogaj, ali i ljekovito sredstvo

Činjenica je da svako godišnje doba ima svoje plodove koji ga na neki način obilježavaju. U ove prohladne jesenske dane priroda nam nudi kesten, pravi jesenski plod i ujedno jedan od simbola jeseni, čije hranjive materije i aktivni sastojci povoljno utiču na cirkulaciju i pomažu organizmu da se prilagodi na sve hladnije dane.

Pitomi kesten  – njam, njam…

Pitomi kesten (Castanea sativa) je kultivisana sredozemna biljka vrlo raširena i u Bosni i Hercegovini.

Plod je karakteristične smeđe boje, bez mirisa, sjajan, polukuglastog ili zaobljeno plosnatog oblika i smješten u tobolcu s bodljikavim zelenim omotačem, koji najčešće sadrži jedan do tri ploda.

Bogat je ugljenim hidratima a siromašan mastima. Glavni sastavni dio kestena je skrob kojeg u sirovom plodu ima oko 44%. Osim skroba, u kestenu ima šećera, oko 4% bjelančevina i oko 2% masti. Plod je bogat i vitaminima B grupe, naročito B1, B2 i B6, te mineralima kalijem, kalcijumom, magnezijumom i fosforom. Sto grama ploda daje oko 213 Kcal.

Poslastica i dodatak jelima – Zbog visokog sadržaja skroba, od kestena se može dobiti i brašno koje se samo ili pomiješano s brašnom drugih žitarica koristi za izradu peciva i hljeba. Ipak, kesten se najčešće koristi u obliku kesten pirea te kao dodatak jelima i supama. Nezaobilazne su i poslastice od kestena, od kesten kocki do raznih vrsta torti, pa čak i sladoleda. U smrznutoj formi dostupan je cijelu zimu, pa se koristi i za pripremu božićnih i novogodišnjih kolača. Konzumiraju se pečeni ili kuhani, mogu biti ukusan i hranjiv međuobrok, koji je svojim blagim i pomalo slatkastim okusom posebno omiljen među djecom.

Prednost kestena je što se može kombinovati uz slana i slatka jela. Za razliku od kuhanih, pečeni kesten neodoljivo privlače svojim mirisom i, na neki način, daju poseban šarm, naročito gradskim ulicama u jesen. Ko može odoljeti svježe pečenom kestenu? Njegov poseban okus i aroma odlična su prirodna nadopuna kojom možete osvježiti i obogatiti vaš svakodnevni jelovnik tokom jeseni i zime. Ali, kao i sa svim namirnicama bogatim ugljenim hidratima, tako i s kestenom i njegovim poslasticama treba biti umjeren.

Divlji kesten – ukras i lijek

Divlji kesten (Aessculus hippocastaneum) je u Evropu došao iz Indije i unutrašnjosti Azije. Poznatiji je kao ukrasno drvo, omiljeno u parkovima i drvoredima. Zahvalno je za sadnju jer podnosi i ekstremne uslove, brzo raste i može dostići i do 30 m visine, dugovječno je i dostiže starost i preko 200 godina. Ima karakteristične cvjetove koji su bijeli ili ružičasti, čunjastog oblika, stoje u uspravnom položaju i vrlo su dekorativni.

Plod je bodljikava čahura u koju su smještena dva do tri sjemena. Kad je dozreo, bodljikava košuljica se otvara po šavovima i puca, dajući zaobljeno smeđecrveno sjeme. Plodovi divljeg kestena nisu jestivi!

Hrana se bira prema godišnjem dobu

Prema principima tradicionalne kineske medicine, hrana se odabire tako da odgovara stanju organizma, ali i godišnjem dobu. Tako bi u jesen trebalo konzumirati hranu koja ima zagrijavajući efekat na organizam.

U tradicionalnoj kineskoj medicini kesten se preporučuje kao hrana i lijek. Po prirodi topao, a okusom sladak ima funkciju jačanja želuca, slezene i bubrega, organa koji su, prema kineskom učenju, i inače tokom jeseni (slezena i želudac) i zime (bubreg, mokraćni mjehur) “energetski slabiji”.

Ljekovitost – Ljekoviti dijelovi biljke su cvjetovi koji se beru u maju te kora i zreli plodovi koji se sakupljaju u septembru i oktobru. Ljekovite djelotvorne materije su glikozid eskulin, saponini, tanin, smola, masna ulja, flavonoidi i kumarini. Plod sadrži i oko 40 do 60 posto skroba. Upotrebljava se kao sirovina za izradu velikog broja galenskih i industrijskih farmaceutskih pripravaka za liječenje venoznih oboljenja, s tim da se u farmaceutskoj industriji koristi samo jezgra ploda, dok se ljuska odbacuje.

Iz kore se dobiva glikozid eskulin koji ima svojstvo upijanja ultraljubičastih zraka, pa se koristi u izradi masti koje se koriste protiv opeklina od sunca. Kako stajanjem kesten gubi na ljekovitosti, najčešće se izrađuju alkoholne tinkture i ekstrakti. Tako se izrađuje tinktura koja pomaže kod hemoroida, kao i tekući ekstrakt i gel koji se koriste kod lišajeva i proširenih vena. Tinktura koja se dobiva iz pupova i cvjetova divljeg kestena koristi se za masažu kod reumatizma, neuralgija i gihta.

Vitamin P – Najnovijim ispitivanjima eksperimentalno je dokazano da divlji kesten sadrži znatne količine vitamina P koji povećava otpornost kapilara, smanjuje njihovu propusnost i poboljšava mikrocirkulaciju. Sadrže ga neke namirnice (heljda, grejp, grožđe, šljive, višnje, šipak i crna ribizla) i cvjetni prah (pelud). Vitamin P inače je odgovoran za dobro stanje vena i kapilara te pomaže u jačanju otpornosti protiv infekcija jer pridonosi boljem učinku vitamina C. Najčešći simptomi pomanjkanja su sklonost modricama i krvarenju, pucanje kapilara, bolesti venskog sistema.

Divlji kesten u prirodnoj kozmetici – Zahvaljujući sastavu divljeg kestena, koji pored skroba sadrži saponine, tanine, proteine, vitamine B1, C i K te provitamin A, našao je primjenu i u prirodnoj kozmetici.

Losion za kosu: ogulite i usitnite 50 g divljeg kestena, stavite u litru vode i pustite da ključa 15 minuta. Procijedite kroz gazu i nanesite na vlažnu kosu odmah nakon pranja. Tanini iz divljeg kestena vratit će kosi čvrstoću. Losion treba nanositi barem dva puta sedmično u trajanju od najmanje mjesec dana.

Maska za lice od kestena: nekoliko kestena očistite od ljuske i sameljite. Pomiješajte sa  kašičicom meda i nanesite na lice. Poslije 10 minuta masku isperite mlakom vodom ili još bolje čajem od sljeza. Zbog velikog postotka skroba, ali i vitamina B grupe i vitamina P, ova maska pogoduje masnom tipu kože.

Zanimljiva dekoracija – Zbog svog oblika i boje kesten možemo iskoristiti i za dekoraciju prostora te tako unijeti dašak jeseni u svoje domove.