Zašto se ljudi ponekad smiju na sahranama

Smijeh je najbolji lijek… Osim kad vas uhvati u pogrešnom trenutku. Evo zašto se to dešava.

Zamislite ovo: Imate ozbiljan razgovor sa osobom koju volite. Partner je uznemiren, tužan, zabrinut, a vi… počinjete da se smijete. Ne znate čak ni zašto se smijete i dajete sve od sebe da ostanete ozbiljni, ali ne možete. (I ovaj smijeh, praćen je, naravno, užasnim osjećajem krivice, jer ste svjesni da je vaša reakcija potpuno neprimjerena datoj situaciji.) Pa, imamo neke dobre vijesti… Ako vam se ovo često dešava, niste jedini.

Razlozi zbog kojih se ljudi smiju u vrlo ozbiljnim situacijama se razlikuju u zavisnosti od osobe i njenog psihološkog stanja.

“Osobe koje pate od određenih poremećaja, kao što su poremećaji pažnje, opsesivno-kompulsivni poremećaji, kao i poremećaji iz autističnog spektra, često će se boriti sa prikladnim emocionalnim reakcijama na tužne ili strašne događaje”, kaže za “Riders dajdžest” psihoterapeut Keli Hopkins Alvarez.

“Postoji, takođe, i vrlo mali procenat populacije koji potpada pod kategoriju sociopata, i oni u izvjesnom smislu doživljavaju zadovoljstvo kad vide patnju drugih ljudi, što je posledica potpunog nedostatka empatije kod ovakvih osoba.”

Ukoliko je neprimjerena reakcija posljedica određenih psiholoških poremećaja, od pomoći može biti kognitivno-bihevioralna terapija, koja pacijentima pomaže da razviju prikladan emocionalni odgovor na određene situacije.

A šta ako nemate nikakav poremećaj, a ipak vam se desilo da dobijete napad smijeha na sahrani, na primjer, ili na nekom jako važnom i jako ozbiljnom događaju kojem ste prisustvovali?

Prije nego što počenete da “guglate” simptome psiholoških problema, i da se preispitujete jer ste se uplašili da niste pritajeni sociopata, da vas “utješimo”: postoji još jedno moguće objašnjenje ovakvog ponašanja.

Ako se smijete u “pogrešnom trenutku”, vi se podsvjesno štitite sebe samih.

“Ljudi ponekad počnu nekontrolisano da se smiju jer pokušavaju da izbjegnu suočavanje sa svojim stvarnim emocijama”, kaže Hopkins Alvarez. “To nije voljni, svjestan proces.”

Drugim riječima, smijeh u teškim trenucima je “bedem” koji podižete da biste se zaštitili od emocija koje osjećate. I to je sasvim legitiman mehanizam psihološke odbrane.

Izvor: Mondo