Sujevjerja i običaji na Mali Božić

Prvog januara po starom kalendaru, a 14. po novom, Srbi praznuju Mali Božić (Vasiljevdan) i Srpsku novu godinu. Danas je i Sveti Vasilije Veliki arhiepiskop Kesarijski. Vasiljevdan se kod Srba slavi kao krsna slava, a kod Grka i Rusa kao imendan.

Kada je za kalendarski početak nove godine uzet 1. januar, tada je Mali Božić počeo da se slavi kao kao Srpska nova godina.

Za ovaj dan vezuju se mnogi običaji, a postoje i sujevrja šta na ovaj dan ne bi trebalo raditi.

U Vojvodini je postojao običaj, koji se u nekim mjestima zadržao do danas, da se na raskršćima pale vatre, što, uz čistilačko dejstvo, ima i ulogu jačanja Sunčeve svjetlosti i toplote. Iz istih razloga su u Hercegovini ostatke badnjaka od Božića spaljivali na Mali Božić.

Novu godinu valja dočekati budan, pa su u ovom bdenju mnoge djevojke gatale da li će se te godine i za koga udati. Među ovim gatkama je posebno zanimljivo gatanje djevojaka u Bosni: prije svanuća su, popevši se na tavan, bacale svoju obuću kroz vrata napolje, pa ako obuća, kad padne, bude usmjerena od kuće – znak je da će u tom pravcu otići, tj. udati se.

Na Mali Božić 14. januara (Sveti Vasilije) ponovo se unosi badnjak, opet dolazi položajnik, a na trpezi je glava božićne pečenice koja se čuva do tog dana.

Vrijeme od Božića do Bogojavljenja (19. januar) u narodu se naziva “nekrštenim danima“ u kojima, prema vjerovanju, demoni, karakondžule i vještice vrebaju ljude na svakom koraku. Kod Srba je nevolja u tome što se s vremena na vrijeme „nekršteni dani“ protegnu na cijelu godinu.

Sveti Vasilije je rođen u vrijeme cara Konstantina. Još kao nekršten učio je 15 godina u Atini filozofiju retoriku i astronomiju.

U zrelim godinama krstio se na rijeci Jordanu zajedno sa svojim bivšim učiteljem Evulom. Bio episkop Kesarije Kapadokijske blizu 10 godina, a završio svoj zemaljski život napunio 50 godina od rođenja.

Bio je veliki pobornik pravoslavlja, moralno čist i izuzetno revnosan, veliki bogoslovski um, veliki strojitelj i stub crkve.

U crkvenoj službi naziva se pčelom crkve Hristove, koja nosi med vjernicima i žaokom svojom bode jeretike. Zato, na današnji dan valja uzeti kašiku meda.

Sačuvana su mnogobrojna djela ovoga oca crkve, bogoslovska, apologetska, podvižnička i kanonska; isto tako i služba, nazvana po njegovom imenu. Ova služba služi se 10 puta u godini, i to: 1. januara, uoči Božića, uoči Bogojavljenja, u sve nedjelje Časnog posta osim Cvjetne, na Veliki Četvrtak i na Veliku Subotu. Mirno se upokoji Sv. Vasilije 1. januara 379. god. i preseli u carstvo Hristovo.

Izvor: Telegraf